RTV Teorija i praksa

primetno reaguje prvenstveno na tekst, drugi su mirni, poneko nešto pribeleži, mlad svet...” Kako zavesti šminkera. Kustos „malog festivala s krupnom temom”, Vilijam Olander: Prožet divnim humorom, tridesetminutni film kako zavesti šminkera nije samo izvanredna parodija na televizijske programe tipa kako da... već je to i lukav, subverzivan komentar na račun života uopšte, homoseksualnog koliko i onog „ispravnog” . Politički i društveni uslovi za homoseksualce postaju sve gori, ali oni tome odolevaju, u vreme Reganove administracije jačaju svoje pozicije - u kompleksu problema koji je izazvala sida, u sukobima s komisijom za pornografiju. hajznačajnije je, međutim, što postoje stvarni izgledi da pitanja koja sebi postavljamo nisu isključivo pitanja o kojima treba da brinu homoseksualci, već Ijudska zajednica u celini. Od kako su naši životi ugroženi iznutra a naša sloboda spolja počeli smo s većom pažnjom da razmišljamo o „razlikama", bar onim koje smo sami, unutar pokreta, napravili, naglasak koji je u vreme seksualne revolucije bio na kontrakulturi pomerio se ka politici. Sida je stvarnost, dominantna tema mnogih filmova festivala „Homo video”, značajan faktor u nedavno izglasanim pravnim odlukama koje se tiču kako homoseksualaca tako i onih drugih, „ispravnih”, uveličana pažnjom javnosti postala je, kako to kaže Olander, društveni fenomen... Filmovi su pravljeni s umetničkim pretenzijama, jedni za TV mrežu, drugi za kablovsku televiziju. Prikazuju se svakog dana od trinaest časova. Neki radovi se u Njujorku prikazuju po prvi put. Džeri Alen; Sirovo meso Piter Ejder; Sida šou Ričard Fung: Kinezi Džon Grejson: Moskva ne veruje u pedere Na kraju filma Kako zavesti šminkera nevidljivi demonstrator-zavodnik, autor, izvinjava se gledaocima što neće moči da vide završni, seksualni čin, jer se to,

136