RTV Teorija i praksa

Šezdeset i prva ulica, ulazi debela crnkinja, mlada, s ogromnim slušalicama oko vrata, čini mi se da če ozvučiti čitav vagon, No smoking, No spitting, No radio playing, piše iznad vrata žene, piše i vi možete dobiti sidu, to piše na španskom, u vagon uleću četiri tinejdžera, nasmejana i lepa deca, dva nesumnjivo crna, jedan bledunjavi belac i jedan mešanac, vidim ih kasnije kako se u šali boksuju i cerekaju u susednom vagonu, i na Pedeset i drugoj ulici voz je uzalud stao, kroz prozor vidim groblje sleva, šta li je s Liberačijem, pitam se, Četrdeset i šesta ulica, ulaze tri belca, opet neko osečanje stida, obradovao sam se belcima u prvi mah, dvojica otvaraju novine, treči gleda u prazno, „odvajam 0k0”... Prcma izjavi jednog prijatelja, Liberači je vrlo religiozan čovek, zbog toga ne bi priznao da je homoseksualac i da umire od side. Katolička crkva gleda na homoseksualce onako kako gleda i na razvod, Liberači je oduvek pokazivao veliki strah od mogučnosti da ga kao grešnika crkva isključi iz svojih redova. Još uvek srno nad zemljom, odjednom se odnekud čuju sirene, te njujorške sirene su kao zveri, jerihonske trube, alternativne orgulje, Trideset i treča ulica, vrata se uzaiud otvaraju i zatvaraju, crna žena preko puta je zaspala, pokisli belac stavlja šešir na glavu, zaboga zašto je to učinio, koliko li je besmislenih pokreta u životu, i dalje gleda u prazno, osečam sažaljenje, onda se pitam imam li na sažaljenje pravo, zaspala crnkinja se budi, gleda u stranu, Kvinsboro Plaza, odjednom večina napušta vagon, to me podseča kad se jato ptica ili riba odjednom, bezvidljivog razloga, razleti na sve strane, možda i ja treba da izađem, gledam kroz prozor, Help zaanted, piše ogromnim slovima na panou postavljenom na krovu kučerine, to čitaju samo putnici podzemne, uskoro če pisati na kineskom, korejskom, 45th Rd., ne događa se ništa, grafiti po zidovima prazne stanice, to je sve, najzad silazimo pod zemlju, Hunters, niko, tako je prazno da se ne bih usudio ovde noću da izađem, kriminal ima svoj ~ređ vožnje”, opet jedan kosooki, uzima novine koje je neko ostavio, počinje da čita

147