RTV Teorija i praksa

krvnirn grupama, osečam taj ritam kao muziku, prepuštam mu se kao zaneseni muzičar neodoljivom dirigentu, tim ritmom uzleču avioni sa Kenedija ili La Gvardije. helikopteri sa Nebeske luke Volstrita, jedino trombonista kao uklet svira van te prinude, van tog reda u otkucajima, otima se, hoće da se iščupa, koprca se da bi bio izvan, jedan sat i pet minuta, sedam Celzijusovih, mirišu đevreci po uglovima, Grci, sad več vidim Muzej moderne umetnosti, ulazim* 5 dolara ~for seniors”, u šta da se uračunam, utorkom od 5-7 реу u’hat уои uhsh , danas je petak, stajem u red, „Karte za filmske projekcije su rasprodate”, več sam па pokretnom stepeništu, penjem se, spuštam se, penjem se, spuštam se, opet taj ritam, sušim se, klimatski uređaji übacuju vazduh pogodan za slike ali i za moje pokvašene cipele, kiša je bila žestoka. Projects. Joel Otterson. Skulpture. Opet taj prežvakani nadrealizam, vodovodne cevi, stare slavine, palica za golf, deo starinskog svečnjaka, novi materijali, postolje od tučanog čiviluka i tako dalje i tako dalje, stare igre, prevare na koje pnstajemo ili ne pristajemo, iskrene samoobmane i sračunate obmane. otkriča se ponavljaju slučajno i namerno, penjem se, spuštam se, gore-dole, pokretna stepeništa, liftovi, mermerno stepenište, sedam, ustajem, na jednoj fotografiji Marlon Brando Ijubi, idem da vidim, da, Marlon Brando Ijubi Evu Mariju Seint u filmu Elije Kazana l\a dokovima iz pedeset i četvrte godine, na drugoj Keri Grant, Bili Džilbert i Rozalino Rasel u Devojčinom petku, opet se penjem, sađ sam kraj otvorenog atrijuma pod snegom, s unutrašnje, tople strane, gledam u dvorište kao riba u akvarijumu kad prislanja glavu na neumoljivo staklo, vidim pokislog, promrzlog Rodenovog Balzaka, čudna, okrugla gomilica snega u podnožju skulpture, kao da je rasejani posetilac zaboravio svoju beretku, penjem se na gornji sprat, armija slikara i slika juriša na posetioce, Huan Miro, dosadno, Maks Ernst: Kralj se igra s kraljicom, to je zgodno, Pikabia, Igre s proleća, za trenutak mi se čini zanimljivo, Pikaso, pokreće me, ne da mi da prođem i zaboravim, to je Mrtva priroda s crvenom glavom bika, opet Pikaso Bik. šperploča, ima i boljih

149