RTV Teorija i praksa

prosečan čovek je jedna vrsta univerzalnog antroposa...” Ne verujem da mama i tata čitaju ovakve stvari. To su dobili od nekog na poklon. Zašto onda nisu bacili ove nerazumljive knjige? /SAT; DEVET PUTA/ Baš me briga. Neče se vratiti pre jedanaest. Ova druga kao da je malo bolja. Plave, žute, crvene. Knjiga je knjiga, sve treba da imaju iste korice. ~Da zaboravimo, Ijubavi, sve što smo dosad učinili...” Ovo je dobro. Šta da zaborave, šta su učinili? /TELEFON/ BORIS: Proveravaju da li spavam. Možda nisu oni. /DIŽE SLUŠALICU/ Molim? ' VESNA: Izvinite, da li je moja mama tu? /PAUZA/ BORIS: Čija mama. VESNA: Moja mama treba da je tu. Hoču samo nešto da joj kažem. BORIS; Ni moja mama nije tu, a kamoli tvoja. Ko je to? VESNA; Ja sam tražila 436... BORIS: Ovo je 346... Možda je moja mama kod vas? VESNA: Ne izmotavaj se, pogrešila sam. BORIS: Ja sam sam. VESNA: Pa šta onda? BORIS; I ti si sama. VESNA: Otkud znaš? BORIS: Tražiš mamu. Malopre si rekla. VESNA: Ona se brzo vrača. Treba da ponese moj džemper. BORIS: Kakav džemper?

165