RTV Teorija i praksa

BORIS: Sad nije važno, prekinula si ше. Šta radi tvoj stariji brat? VESNA: On studira. Medicinu. Biče doktor. BORIS: To i nije nešto naročito. Moj brat je završio. On sad živi u Blumingtonu. VESNA: Nikad nisam čula za to mesto. BORIS: Nisam ni ja. Dok on nije tamo otišao. VESNA: Šta radi? BORIS: Vidiš, to je dugačka priča. On zapravo skuplja hranu za ptice. On već godinama skuplja tu hranu i piše nam pisma. VESNA: Nikad nisam čula za to zanimanje. To je interesantan fakultet. BORIS: Nisam rekao da je završio fakuitet. On to radi bez fakulteta. To je ono što sam malopre govorio: za neke stvari uopšte nije potrebna matematika ili fakultet. VESNA: On mora da voli ptice? BORIS: Misliš, moj brat, da li voli ptice? Ne, on ih uopšte ne voli. Da ne skuplja hranu za njih skupljao bi je za tigrove. On se uopšte ne plaši tigrova, znam, jednom mi je pričao. On sad živi u Zanzibaru i sigurno svaki dan susreće tigrove. VESNA: Malopre si rekao da živi u nekom drugom mestu... BORIS: Stalno se seli. Nevolja je u tome što čovek koji sakuplja hranu za ptice mora stalno da se seli iz mesta u mesto. Dok mi sada razgovaramo, on je možda na Aljasci. VESNA: Njemu je interesantno. Ne znam samo gde pronalazi toliku hranu? BORIS: A, to je vrlo jednostavno; on ide za Ijudima koji jedu sendviče ili sličnu hranu. Ti Ijudi su obično vrlo nepažljivi i dopuštaju da im

168