RTV Teorija i praksa

VESNA: Nisi rnorao da lažeš. Mogao si da izmisliš neku priču: ja se najviše zabavljam dok slušam neke priče. BORIS: Odavno sam prestao da pričam priče. To je za malu decu. VESNA; Imaš dosta tanak glas. BORIS: Šta hočeš time da kažeš? VESNA: Za psamnaest godina. To je vrlo tanak glas. BORIS: Kako ti možeš da znaš koliko je glas debeo kod muškarca od osamnaest godina? VESNA: Imam starijeg brata. BORIS: Imam i ja. VESNA: Ne želim da se Ijutiš. Prvi si počeo da lažeš, BORIS: Hteo sam da te razveselim. Več si bila počela da plačeš za mamom. Moram da razveseljavam devojčice koje počinju da plaču za mamama. VESNA; Uopšte nisam plakala. Možda ti se učinilo. Zvala sam je zbog džempera. BORIS: Kakvog džempera? VESNA: Pričala sam ti, zaboravila sam ga kod drugarice. Mama je sad tamo. BORIS: Mogla si to da joj kažeš pre nego što je pošla. Ovako stalno prekidaš razgovor! VESNA: Ne prekidam. Mi zapravo nismo ni o čemu pričali. BORIS: Dosadno ti je! Slabo sam te zabavljao? VESNA: Ne, do sad smo samo pomenuli džemper i mame. To se ne može nazvati nekim razgovorom. BORIS: Ja to uopšte nisam pomenuo. Hteo sam da ti pričam o mom tajnom životu. To sam bio upravo počeo. VESNA: O čemu? Tajnom životu?

167