RTV Teorija i praksa

to, da ču i ja možda postati nešto kao i шој brat. Oduvek sam voleo da budem nešto nalik na posmatrača. /MUZIKA/ VESNA: Ne razumem te najbolje. Kakva je to muzika? BORIS: Pustio sam tranzistor. Bio mi je tu odmah pored mke i pustio sam ga. Posmatrač? To je vrlo jednostavno. Svakog dana sedim pored prozora i posmatram Ijude koji prolaze. Vrlo pažljivo ih zagledam, njihova odela, frizure, cipele, lica, osmehe. Ne propustim nijednu sitnicu. VESNA: Ali, čemu to služi? BORIS: Izveštavam ostale Ijude. Kažem, otprilike, ovako; danas je petak, osam sati ujutru. Ljudi pretežno nose tamno plava odela, cipele im baš nisu u najboljem stanju, često se osmehuju. Tako dajem izveštaje svaka đva sata. Kasnije bi se znalo kako su Ijudi izgledali jednog petka u osam časova ujutru. U istoriji nemamo takvih podataka. VESNA: Ti imaš maštu. Nikad mi ne bi palo na pamet da budem posmatrač. Misliš da bi te neko plačao za to? BORIS: Da, ali ja ne bih uzimao novac. To sam zaboravio da ti kažem; moj brat uopšte ne dobija novac za to što skuplja mrvice za ptice. On smatra da to ne može da se plati. VESNA; U pravu je. BORIS: Ne možeš da kažeš da li je on u pravu ili ne, ako ti nikad do sad nije palo na pamet da postoji takvo zanimanje. Moj brat ga je izmislio i zato on sam sebi određuje da li če biti plaćen za to. Treba se setiti. Ja sam izmislio posao posmatrača. Kako bi neko drugi mogao da mi određuje platu?

174