RTV Teorija i praksa

VESNA; U pravu si. Mislim da to još nikog ne bi zanimalo. BORIS: Varaš se. Već su me zvali. VESNA; Zvali su te da budeš posmatrač? BORIS; Da. Još uvek razmišljam da li da prihvatim. Volim te. /PAUZA/ VESNA: Šta si rekao? BORIS: Rekao sam da ne znam da li ću prihvatiti i /TIŠE/ da te volim. /VESNA GRIZE JABUKU/ VESNA: Ne znam otkud ti je to palo na pamet. /PAUZA/ BORIS; Tako. Dok si jela jabuku. Onda sam primetio da te volim. VESNA: To nema nikakve veze. Ti ne znaš ni kako ja izgledam. BORIS: To nije važno. Sviđaš mi se i bez toga. VESNA: Slušaj, ne možeš tek tako... Pričao si o svom bratu u Zanzibaru, onda o nekakvim pticama i mrvicama. Ja sam počela da jedem jabuku i ti kažeš da me voliš. Ti ne znaš ni kako ja izgledam. Imam pege. BORIS; Znao sam. Devojka koja preko telefona jede jabuku kao ti, mora da ima pege. Samo po nosu? VESNA; Ne, i po obrazima. Možda se nisam najbolje izrazila: pegava sam. BORIS; Ne znam zašto mi to govoriš. Malopre si to rekla. Ne moraš deset puta... VESNA: Sem toga, ti imaš devojku. /PAUZA/ BORIS: Odakle ti sad to?

175