RTV Teorija i praksa

elektronska kutija koja supervisoke frekvencije (4GHz), koje šalje satelit, svodi na mnogo nižu učestanost (70MHz), koja se zove međufrekvencija (IF). Konvertor na nižu učestanost mora da bude smešten uz antenu, uz mesto na kojem je montirana, da bi se eliminisala potreba za skupim teškim kablom između antene i prijemnika - kablom koji može dodati šum. Dobijen upotrebljiv signal zatim se filtrira i pojačava unutar konvertora na nižu frekvenciju, pa se koaksijalnim kablom šalje u prijemnik. Satelitski prijemnik prihvata taj pojačani satelitski signal i dalje otprema televizijski signal podesan za uobičajeni televizijski prijemnik (na kanalima 3 i 4). Standardni satelitski prijemnik kadar je da prima do 24 kanala video-signala. Dati opis je opšta operaciona konfiguracija jedne tipične zemaljske stanice, Postoje i mnoga druga tehnička rešenja koja se moraju uzeti u obzir kada se neko sprema da nabavi sistem. Temeljno izučavanje postoječih sistema obavezno je pre raspisivanja konkursa za ponude isporučilaca opreme, Štaviše, savetovanje sa stvarnim korisnicima satelitskih sistema več je samo po sebi nekakvo sticanje znanja. Osnovni zahtevi za satelitski prijem Da bi se primao program sa satelita moraju se ispuniti sledeči osnovni zahtevi i uslovi: - dostupnost električne mreže blizu mesta predloženog za montiranje antene; - neometen pogled na južno nebo, što znači da se nikakve zgrade ni planine ne smeju isprečivati na putu signala; - devet do dvadeset i pet kvadratnih metara slobodne površine pod otvorenim nebom, za montiranje antene, najviše 150-160 metara daleko od zgrade odseka za jezike iii druge zgrade u kojoj bi bio smešten centar: - antena i druga prateća elektronska oprema. s kablo\ima.

77