RTV Teorija i praksa

„sporovozne" emisije koje nisu svakodnevno pred očima gledalaca, a u njihovoj svesti postoje kao nešto što se ne propušta. Ako se u ispitivanju gledalaca pažnja usmeri na jedno ime ili jednu seriju, odjednom se dobija nesklad između pračenosti u proteklom danu i broja informacija o stavovima o ispitivanom sadržaju. U opštim, ako se tako smeju nazvati ispitivanja gledalaca o njihovom odnosu prema programima radija ili televizije u celini, največu praćenost imaju u principu dnevne emisije koje su stalno pred očima (ili ušima) konzumenata, a lako se zaboravljaju one koje su isto tako rado pračene i jednom nedeljno očekivane, a juče upravo praćene emisije. Tu je još značajno i neko vreme koje bi se moglo nazvati marginalnim, van onog uobičajenog zauzimanja mesta pred ekranima. Iz tih razloga postoji razlika između ispitivanja upitnikom i za prethodni dan i u jednom delu zemalja primenjenih elektronskih merenja praćenosti. Na taj način dovedene su u ravnopravan položaj dnevne i sporovozne emisije - bitno je što je gledano, odnosno slušano. Za istraživača koji neke programe kontinuirano proučava, broj onih koji neke programe gledaju indikator je uspešnosti ponuđenih sadržaja. Naime, u ovoj materijalnoj i tehničkoj situaciji ostaje realna mogućnost da od svih raspoloživih podataka izgradimo pretpostavke koje su se uglavnom, u dosadašnjoj praksi, pokazale kao ispravne i tačne. Umesto zaključka Centar RTB za istraživanje programa i auditorijuma čestita Redakciji 200. emisiju Kockice o čijim je kvalitetima ovde već bilo reći, a koji su, uostalom, potvrđeni i nagradama i priznanjima u zemlji i inostranstvu. Isto tako Centar se pridružuje željama najmlađih gledalaca da još dugo uče uz Branka i njegove drugare.

206