RTV Teorija i praksa

usklađene, medijski odnosi su komponovani a ne improvizovani, Oratorio profano (za hor, orkestar, recitatora, glumicu i traku) Dušana Radića, Varijacije za TV V. Radovanovića, Bread (za dva izvođača, video, traku) P. Pinjona, Dejd vu (za saksofon, čembalo, gudački orkestar i traku) Srđana Hofmana. Jednom i sama avangarda, elektroakustička muzika morala je zauzimati stav i prema poetikama avangardi koje su usledile posle avangardnog nastupa same elektronske muzike. Te poetike su nagnale na preispitivanje ne tolikopojma elektroakustičkog koliko pojma muzičkog, jer su muzičko, namerno ili nenamerno, dovele do ukidanja. Usvajanje vodećih ideja u umetnosti sedamdesetih godina značilo bi ukidanje muzike. U vreme preispitivanja umetnosti od strane nje same, ni sama muzika nije mogla biti pošteđena preispitivanja, a sa njom ni elektroakustička, pa ni funkcija centra za ostvarivanje te vrste muzike. Ortodoksna konceptualna umetnost dovela Je u pitanje umetnost ~sa estetikom” pa time i muziku tvrdnjom da je svrha umetnosti samoispitivanje. A umetnost se ne može ispitivati ako se stvara muzika jer se tim suženjem već onemogučuje ispitivanje umetnosti. Ukoliko umetnost treba da bude metaumetnost, elektroakustičkoj muzici tu nema mesta. Po svojoj prirodi - osim ako se ne ukine - ona ostaje u osnovi vezana za jedinstvo estetskog i poetskog, konceptnog i objektnog koje je neodvojivo od elektroakustičke muzike rođene pod znakom uvođenja novih zvučnih objekata. Sa konceptualističkih pozicija bespredmetna su i pregnuća ka tehnološkom progresu jer je usavršavanje tehnologije vezano za objektno. Međutim, koriščenje tehničkog i porast interesovanja za usložnjenost medija i sintezu uzeli su isuviše zamaha da bi se ta proširena oblast upravljanja zvukom napustila za volju redukcionističkih konsekvenci dovedenih do kraja. Dakle, ukoliko usvajanje postobjektnih i redukcionističkih ideja (minimalna, repetitivna mtrzika) ukida ili bar dovodi u pitanje opravdanost postojanja elektroakustičkog medija, utoliko ideje i mene elektroakustičke muzike nisu relevantne za postobjektnu umetnost - osim d'a se elektroakustički medij upotrebi neprimetno kao i drugi. Tako je

153