RTV Teorija i praksa

istraživačkim komisijama koje su pokrajinske vlade imenovale. Mislim da sopstveni angažman u jednoj grupi donekle sužava perspektivu i objektivnost. Dakle, obratite pažnju na to na šta sam ukazao. Treće, ja ču svesno birati ono što čini osnovu naše diskusije. Možda če neki momenti biti interesantni i za vas, ne samo za nas u Saveznoj Republici Nemačkoj. Druga tačka - diskusija o kablovskoj televiziji. Počinjem sa pojmom koji mnogi od vas poznaju, a to je pojam „novih medija.” Složičemo se, to je prilično pogrešan naziv za ono što se time imenuje. Јег to što je novo u tehničkom razvoju nema veze sa medijem, nego sa kompjuterima, sa tehnikom prenošenja, itd. A ono što ima veze sa medijima - više televizije, drukčije televizije i radija, drukčiji radio, to nije baš mnogo novo. U Saveznoj Republici Nemačkoj postoji pozadina toga pojma, naime pojam „novi mediji” je bio politički instrument u okviru političke diskusije. Može se reči da je to jedan borbeni pojam u političkoj borbi. To je oznaka za nove tehnike prenosa, za kablovsku televiziju. U stvari poluga, pravna poluga da bi se promenila televizijska ponuda. Zašto je to mogla da bude poluga? Između ostalog uz obrazloženje da ima malo frekvencija, nedovoljno, u Saveznoj Republici imale su jedino pravo i privilegije javne televizije, društvene - što bi mi rekli. A sada je kablovska televizija stvorila mogučnost da se prenosi više programa, postojala je mogućnost da se taj sistem izmeni, proširi. Ta argumentacija je okarakterisala prvu fazu diskusije. Dakle, u prvoj fazi je bilo postavljeno pitanje: treba ii nam više programa? Diskusija se orijentisala na televiziju, da li nam treba više televizijskih programa nego što ih ima sada, da li je nedovoljno ono što imamo (tri programa za celu Saveznu Republiku). Trebaju li nam drugi programi, više regionalni, lokalni. Ako se složimo da nam treba više programa - ko onda treba da ponudi te programe? Javne, državne televizijske ustanove, ili privatni ponuđači? Privatni ponuđači bi bili registrovani, a njihov rad odobren prema novim propisima. Ako smeju da postoje privatni proizvođači, da li je razumno da se novinski izdavači uzimaju kao priređivači, jer onda je

167