RTV Teorija i praksa

„Rasprostranjeno је (mada često i osporavano) uverenje da se pozitivne emocije (radost, poverenje, Ijubav, smirenost, trijumf itd.) izražavanju durskom muzikom, a negativne emocije (tuga, strah, mržnja, nemir, očaj itd.) molskom muzikom, Služeči se Frojdovim osnovnim kategorijama Ijudskih emocija, a to su prijatno neprijatno, možemo reči da postoji tendencija ka poistovečivanju dura sa prijatnim, a mola sa neprijatnim”. lž I naš glas nosi neke manje ili više pritajene, ali odgonetljive treptaje duše, katkad mimo reči uz koje ga primamo, a više znacima i zvucima univerzalnim za svekoliko čovečanstvo. Naš glas u govornoj upotrebi nije tonski i ritmički uređen da bi delovao estetski kao muzika, ali je toliko složeniji od muzike da se nikakvom notacijom ne može zapisati, niti se pak ma kojim muzičkim instrumentom može oponašati. Ima na hiljade različitih muzičkih instrumenata. A Ijudskih glasovnih „instrumenata”? Onoliko različitih koliko ima Ijudskih biča na Zemlji! Pesnici su najbolje osečali i koristili glasovnu lepotu jezika. U pohvalu glasu našega jezika Petar Preradovič je napisao: Zuji, zveči, zvoni, zvuči šumi, grmi, tutnji, huči to je jezik roda moga. A evo šta u pohvalu češkoga jezika piše Čapek: „Jezik je sama duša i kultura naroda. Njegova zvučnost i melodija svedoče o poetskim radostima roda; njegova kompozicija i čistota manifestuju tajanstvene zakone mišljenja; njegova jasnoča i logičnost otkrivaju meru umnih sposobnosti naroda. Tamo gde jezik škripi i škrguče, škripi i šušti nešto u dubini bića naroda; svaki neukus i jalovost u jeziku, svaka fraza i otrcanost simptomi su nečeg pokvarenog u kolektivnom životu”.' 3 Kolike su glasovne mogučnosti za iskazivanje različitih emocionalnih stanja govori nam poznati lingvist Roman

,Ј D. Kuk, isto, str. 72. '• Јзп Mukarfovski, nav. delo, str. 10.

70