RTV Teorija i praksa

bavi vlašču i statusom, dok se treči bavi preciznošču informacija i sigurnošču kanala, odnosno otkrivanjem varki, i uključuje svakako pre svega neverbalno istraživanje. Kako se ovi aspekti uočavaju, odnosno, kako su organizovani i kako se organizuju ili organizovano uočavaju? Pružajuči uvid u postoječu literaturu Harison je naveo da postoje četiri oblasti istraživanja u veoma širokoj kategoriji neverbalne komunikacije. To su; I. PORUKE TELA: pojavnost, odnos pokreta i zvuka, ekspresije lica, ruku, položaja tela itd., zatim 11. PORUKE OBJEKTA: aranžiranje i upotreba artifakata, od ličnog odevanja i nakita do javnih /grada, kipova i spomenika; 111. PORUKE VREMENA I PROSTORA: raspodela i određivanje vremena i prostora za Ijude, predmete i događaje; i FV. PORUKE MEDIJA: tj. upotrebe slika, boje, zvuka, kompjuterskih grafika, instant-ponavljanja, itd. Prevedeno u nas, moguču, ali ne i postoječu praksu istraživanja to bi značilo da za potrebe nekog statističkog monitorisanja, sadržinske analize, orograma ili kontakt programa ili samo analize ponašanja spikerki u, na primer, okvirima koncepcija TV dnevnika, u obzir treba uzeti ne samo proizvod več i način proizvodnje i očekivan način „potrošnje”, odnosno ono što se po mom mišljenju takvim obračanjem (u smislu planiranog adresovanja) htelo da postigne. Јег, za sve ove elemente analize potrebni su nam uvidi (kao reference) koje neverbalne odrednice olakšavaju. Kod nas zasad gotovo da ne postoji literatura koja bi na bilo koji način određivala shvatanja percepiranja. Recimo ona vrsta istorijske analize kao što je to knjiga Džona Bergera Načini videnja, napisana posle BBC TV serije istog naziva. On je tu sa još nekim autorima (pre petnaest godina i bez copyrighta za preštampavanje) spojio nesumnjivo korisna izučavanja i rezultate etnoloških, psiholoških i semiološko -feminističko-psihoanalitičarskih pravaca. Uočio je u vreme kada su i mnogi drugi kao Bart, Fuko, Eko, Fulkinjoni, itd. da je

95