RTV Teorija i praksa

U neprestano uvečavajućoj količini vizuelnih znakova, odnosno i objekata na koje su referenca, potrebno je da i objektivno raste broj izraza i različitih pojmova. U našoj sve manje „prirodnoj” okolini i razlike se uočavaju često tek posle imenovanja. Tako i kritički karakter istraživačkog rada može u teoriju da stiže iz više pravaca. Iz prakse (na primer primene nove tehnologije), ali može da stiže i iz prakse osmišljavanja u vreme dok još ne postoji naučna socijalizacija ili obrazovanje istraživača. Ovo poslednje primečuje i Marta Hofman. Zadatak video-klipa je, pre svega, da izazove „budno sanjarenje” (koje ne mora da bude samo potrošački opijum) to jest vizuelne reprezentacije muzike (o kojima je toliko sanjao Šemberg još 1913. god.). Za komunikološkinju Hofman (iz generacije koja je sve ovo sama učila na sebi) aktivna upotreba mašte. odnosno psihe, mnogo je veča pri gledanju video-klipa nego, na primer, nekih od novih hibridnih vrsta američkih filmova. Individualnost primaoca se upisuje pri gledanju i slušanju ovakvih proizvoda i ima svoju ulogu, tako da uobičajeni argumenti protiv tzv. masovne kulture ovde nisu adekvatni. U još uvek kvazi-tržišnoj situaciji u Mađarskoj nedostatak nekog traženog artikla pojačava interesovanje za njega, tako da neutoljena želja za posedovanjem i gledanjem video-klipova stvara veču štetu nego samo isključivo gledanje video-klipova. Izgleda da oskudica može da izazove još veču zavisnost želja i potreba nego što je ona koja postoji kod mladih u takozvanim zemljama obilja. Posebno zanimljivo je bilo izlaganje Mendoza Mendoze profesora sociologije sa Univerziteta u Braziliji, koji je svoju analizu zasnovao na onome što se zove „etika” privatnosti i privatizma. Po njemu u kontradikcijama koje nastaju između individualizama, u društvima u kojima se konzumacija roba koristi i pojačava privatnim hedonizmom, i individuacije u kojoj je lična individualnost sve manje važna, jer je privatna osoba uglavnom samo problem za sve glomaznije administracije, nastaje lov na privatni život političara. Neokaljana slika „porodičnog čoveka” od „vrednosti” vredi na tržištu reprezentacija (onih

99