RTV Teorija i praksa

priznat kao autoritet, otkrio je efekat „vazdušnog jastuka”. Svi su to smatrali kao potpun apsurd. Nauka je odbacivala gromobrane, vakcinu protiv boginja, hipnozu... Ne treba sumnjati da su naučnici povodom svih pomenutih slučajeva bili übeđeni da „nauka ne treba da se zasniva na čudima”. Čuda takve vrste, prema mišljenju američkog istoričara nauke, Tomasa Kuna, objašnjavaju se kao konkurencija između paradigmi koje su nastale u naučnom udruživanju određenih modela u postavljanju problema i njihovih mogućih rešenja. Paradigme spasavaju naučnike od neophodnog stalnog razmatranja osnovnih principa njihovog rada ili gubljenja vremena za dokazivanje „konačno dokazanih tvrdnji”. Nesposobnost da ponekad priznaju svoje zablude ne zasniva se na tome da naučniku nije tuđe ništa Ijudsko - ona se pre zasniva na uverenju da je prihvačena paradigma koja se izjednačava sa naučnim prilazom u celini, sposobna da, na kraju krajeva, odgonetne sve spoznajne probleme koji zaslužuju da se njima bavimo. Ali saznajni duh - to je duh sumnje. „Od lažnog znanja prema pravom neznanju” glasi poznata lozinka škole molekularne biologije iz Zvenigrada. Možda nas ona podseća da je sam razvoj nauke neprekidno obnavljanje diskusija, a model saznanja okrugli sto? Istražujuči društveno mnenje i utičuči na njega televizija se zapravo nalazi u sferi dvostrukog državljanstva. Društveno mnenje, konstatuju sociolozi, formira se pod uticajem dva izvora: teoretskih pogleda za koje dugujemo savremenoj nauci i svih onih stereotipa svakodnevne svesti, Obe komponente su ovde ravnomerno prisutne kao u miksturi koja se mučka pre upotrebe. Kako se menja ova unutrašnja dinamika pod uticajem televi/ije? Na prvom mestu to zavisi od nivoa na kome stvaraoci programa vode ra/govor sa gledaocem Orijentisanje na gledaoca koji misli pretpostavlja

55