RTV Teorija i praksa

U predvorju sam hoteia. Veče uoči početka ~Audioboxa”. Umoran sam ođ puta i iznenađenja što sam preko noći odieteo, našao se neočekivano na drugom kraju Mediterana. Bio sam več napustio Beograd kada sam saznao za vest da sam gost RAI i ~Audioboxa”. Poziv je bio izgubijen. Vratio sam se navrat-nanos, uieteo u avion za Bari i evo me več među predusretijivim Itaiijanima. Na ijude sa mrkog jugoistoka ovaj nasmejani deo pianete ima neodoijivu terapeutsku snagu. Pokušavam da dovršim beieške započete još u avionu, za nastup na predstoječim razgovorima. Tema ovogodišnjeg ~Audioboxa” je „Radio spoija - radio iznutra” (Radio inside - Radio outside). Ovo mi nije sasvim jasno aii svejedno. Moja tema je „Siika i zvuk”. FASCINACIJA SLIKOM Oblik i zvuk, slika i reč u neprestanoj su pronieni odnosa, u stalnom nadigravanju. Gledalac pred ekranom najčešče nije svestan tog kretanja, on igru prima u njenom celokupnom dejstvu, ne zna, i ne treba da zna, da njegovo učestvovanje u toj igri, njegov emocionalni angažman, ponekad zavisi od nekog jedva uočljivog detalja. Slika je medijski nadrnoćna, nametljivo prisutna, sve joj je podređeno. Već same reči ekran, piatno, bioskop, teievizija upućuju da se tu nešto pre svega gleda, vidi. Reči pozorište, pozorje, scena, teatar, odakle je sve poteklo, takode označavaju supremaciju vidnog. Čujnog kao da nerna. Radio, to pastorče u civilizaciji slike, svoje ime dobio je zahvaljujući rečniku tehnike. Reč upučuje na izum, na princip. Fascinacija slikom, opčinjenost vidnirn. U pouzdanost onoga što se čuje rnože se i posumnjati, uho nije sigurno kao oko. Vidno se pamti bolje nego čujno. Potreba za zvučnim sadržajima dodala je reč i zvuk nemom ekranu u vreme kada je taj svet tišine i imaginacije trijumfovao. Poetika nemog filma nije bila u krizi kada je počela epoha zvučnog filma, u krizu ju je doveo baš zvuk. Dijalog nije uveden iz

164