RTV Teorija i praksa

bi ušli u studio čak su i prozori zatvoreni. U radio-stanici za dva sunca nema mesta. Mikrofon је jedino sunce. Mikrofon fe centar zvučnog sistema i sve planete-glasovi okreću se oko tog sunca. Vaš glas postoji samo radi mikrofona. Ne usuđujte se ni da pomislite da živite samo sa svojim glasom. Vaš glas je mikrofon. Bez vašeg glasa mikrofon će stvoriti drugi glas. Ne tražite sebe u svom glasu. Divite se samo stvaralačkoj moći mikrofona. Tonski snimateij vas roditeljski opominje da govorite u mikrofon. Objašnjava vam da vaš glas ne postoji zato što postoji mikrofon već zato što ne postoji tišina. Sve što treba da zapamtite je to da bez mikrofona govornik i naivni zaštitnički snimateij ne bi postojaii. Postoji druga priča. Jednom je ogledalo odlučilo da ogleda samo sebe jer mu je dozlogrdilo da večito ogleda slike drugih. Pred ogledalo je stao sujetni kicoš, hteo je samom sebi da se divi. Kad je ugledao samo slike ogledala u ogledalu, razbio je ogledalo u paramparčad. Došao je zatim nekakav mlad čovek, hteo je da podesi izraz na svom licu i kad je ugledao samo stotinu ogledala u stotinu ogledala, razbio je ove komade u još sitnije delove. Onda je došao skitnica. Počešao se po glavi, sastavio razbijene delove, strpao ogledalo u torbu i nastavio put. Sutradan. Na bedemu napuštenog manastira San Antonio. Otvorilo se u rano jutro nebo nad Materom kao neispisana partitura. Plavetnilo izbledelo od vručine koja ni noću ne jenjava. Tri nemirna crna znaka, na levom listu, jedini notni zapis. Nečujni i nepredvidijivi pokreti iastavica. Gradić bruji. Nekakva mašina, testera, razmekšano otpočinje uvertiru. Uliva se taj zvuk u kotao od neba i ponora dole pod pečinama, otpočinje nepredvidljivi zvučni hepening. Tri ptice nisu samo oblik i boja. To je senka nekog zvuka, zvuka koji se još ne čuje, koji tek dolazi. Hromi tehničar iz Napulja, piccolo Vulcano, u pećinama iza mojih leđa, priprema svoje glomazne sprave.

166