RTV Teorija i praksa

identifikovanja ovih dveju umetničkih funkcija. U nauci је sasvim drugačije. - „ Objektivni elementi kompozicije (јег oni se doista nalaze u opaženom predmetu) otkrivaju se samo jednom subjektivnom posmatranju (jer nema opažanja bez svesti koja opaža)... u istom delu mogu se uočiti različite strukture, u zavisnosti od odnosa posmatrača prema posmatranom predmetu... Tu počinje drama. Kada je književnost u pitanju taj odnos, koji bi u nauci predstavljao naučnikovu ,ličnu jednačinu', pretvara se u poptuno opredeljivanje kritičara, koje u ispitivanje dela upliče njegovu ličnost, kako na intelektualnom tako i na osečajnom planu.” 3 - Iz ovoga proizilazi da se naučnik, na primer fizičar ili hemičar, pred jednim predmetom nalazi u položaju posmatrača sa izvesnom dozom „ravnodušnosti” u svom stavu, krećuči se prvenstveno u „zonama objektiviteta i opipljivih očiglednosti”. 4 Međutim, pošto umetnost nikada nije samo zanatska veština (tvrđenje na kome Bingulac veoma često insistira), kritičar proučava umetničko delo kao ispoljavanje jednog drugog čoveka, nalazeči se pri tom sam u odnosu „sudelovanja” u njemu, sa stavom, ako bi se tako moglo reći, „naoružane” simpatije јег je čitava kritičareva ličnost prisutna u tumačenju koje on daje, a „očiglednost” se retko može odvojiti od istraživačeve ličnosti kao što se to može učiniti u nauci. Međutim, priroda muzike omogućava i zahteva od kritičara i naučni pristup i vid umetničkog stvaranja. Da li čemo govoriti o naučnom objektivizmu koji se zasniva na suptilnom baratanju činjenicama i njihovom relativisanju, što uslovljava namerno prikriven iični stav „autorskog ja”, ili ćemo konstatovati koriščenje činjenica prvenstveno kao argumenata za sopstvene teze, gde je na taj način svaki sud o delu sud o samom sebi, zavisi od toga koji pristup „preteže”, odnosno zavisi od stava autora prema muzičkoj kritici, od njegovog shvatanja muzike i neretko od samog objekta koji se proučava i aspekta sa kojeg se posmatra. Bingulčev način shvatanja muzike i stvaralačkog čina uopšte, pod kojim podrazumeva i muzičku kritiku u

3 Serž Dubrovski, „Zašto nova kritika?”, Beograd, 1971, str. 86 4 Ibidem, str. 86.

68