RTV Teorija i praksa

nađe svoje mesto u obrazovnim sistemima zemalja Evrope”, i da če razvoj nastave specijalizovanih tehničkih struktura biti najbolji podsticaj umetničkom stvaralaštvu, kritičkom i intelektualnom razvoju u osnovi istinski pluralističkog i demokratskog sistema”. Što se tiče dokumenta koji je na simpozijumu u Puli bio predan novinarima, i u njemu u članu 12 može da se vidi da je veča razmena evropske kulturne baštine ргеко potrebna u „času kada se svuda formira iđeja o jednoj međunarodnoj pseudokulturi kojom jedino dominiraju zahtevi tržišta’V Za slobodno evrposko tržište koje se otvara 1992. i sadašnje stanje u kome evropske zemlje izvoze samo 20% proizvoda kulture međusobno i samo 10% izvan Evrope, a gde dominiraju proizvodi SAD, a uloga malih ekonomski slabih zemalja i nije moguća bez pomoči večih, to su daleko najvažnija pitanja. Zbog svega naznačenog moj članak nije napisan iz perspektive naših gledalaca i njihovog upoznavanja sa borbom za slobodnu evropsku TV, jer bi za argumentovanje svakog metodološkog pristupa bilo prvenstveno potrebno proučiti komunikološko pitanje aktivnog učešča našeg auditorija u priiazu informacijama o ovim evropskim manifestacijama na vreme, odnosno u toku njihovog zbivanja. 21. novembra 1988

19 Izveštaj jugoslovenske strane o radu simpozija u Puii ~Symposium on Film and TV Coproduction Mechanisms and Distribution Problems of Smaller Europ>en Countries in Common European Film and TV Space, Pula, Vugoslavia, july 23rd - 27th 1988”.

136