RTV Teorija i praksa

veoma zaslužni teoretičar, nedavno preminuli profesor Rajmond Vilijams (Williams) uvek je ponavljao da samo otvoreno i javno možemo da radimo na tome što televiziju sačinjava ne samo kao politički događaj već kao kulturnu formu „formu popularne kulture koja naznačuje mnoge otvorene i zatvorene odnose”.' Neprostudirane konvencije naturalizovane kulture, kako je to Vilijams zvao, su po meni neprijatelji žive prakse svake kulture. Dramatizacija društva kako je on to nazvao i u okviru čega je gledao i na dramu i književnost, je nešto što ne može sada da se poima samo iz pozicije pasivnih gledalaca koji ne razumeju istoriju komunikacija. Ljudska komunikacija je temelj našeg sveta. Reakcije giedalaca su pokazatelji i odgovori na procese promena koji se uveliko odvijaju. Kada sam aprila 1988. pisala članak u Londonu i Parizu, još se iz tada postojećrh javnih medijskih poruka nije moglo mnogo da nasluti o proglašenoj godini evropske kinematografije i televizije. O razmerama, ciljevima i planu i programu AECTVY 88 znam tek od 17. novembra 88. posle održane pres konferencije u Institutu za film u Beogradu. Na ovoj konferenciji predstavnik „jugoslovenskog nacionalnog komiteta evropske godine filma i TV” Predrag Golubović je predao dva pisana dokumenta iz kojih može da se vidi da je naša zemlja jedna od 25 potpisnica Deklaracije u Delfima. Ovaj sastanak u Grčkoj je održan u septembru 88. i u članu 12 objavljene deklaracije može da se pročita: „gledaoci imaju posebno pravo, uporedno autorskom, koje se njime pojačava, a to je (pravo naV.K.) posmatranje dela u njegovoj celokupnosti, naročito bez prekida reklamama. Takođe, „gledaoci bi trebalo da doprinesu sastavljanju programa medija, posedovanjem potrebnih informacija”. U članu 13 se podcrtava da i „teievizijska umetnost mora da

17 R. Williams, „Communications as cultural science”, u: Appmachcs to Popular Cullure, ed. C. W. Bigsby, E. Arnolđ, London 1976. 18 Prevod đeklaracije iz Delfa na srpskohrvatskom jeziku u ime 21 zemlje potpisnice (prisutne) i to njihovih radnika u kulturi, autora, pisaca, muzičara, glumaca, naučnika, univerzitetskih profesora „koji su došli u Delfe podstaknuti osećanjem neodložne akcije”.

135