RTV Teorija i praksa

neposrednim. Ta povezanost znači pre umetničko razmimoilaženje Ш kreativnu bitku negoli sličnost i podudarnost. Namera nam je da ovom prilikom analiziramo odnos filma, pozorišta i televizije i pokažemo kako je sličnost između ovih medija pretežno asocijativna („Film liči na pozorište i televiziju”), a ispostaviće se da su razlike veće i dublje od onoga što se površnim sagledavanjem da zaključiti. Treba pri tom napomenuti da je televizija više informativni nego umetnički medij. Televizija, raeđutim, sadrži mogućnost umetničkog izraza (reportaža, putopis, TV film, TV drama), a njeni komunikativni efekti mogu biti izvanredno veliki, što je, sve skupa, približava filmu kao umetnosti, kao tehničko-izražajnom i kao komunikacijskom sredstvu. ИТМ NIJE SNIMUENO POZORIŠTE Sa samim nastankom filma, pozorište i film spontano stupaju u konkurenciju i rivalstvo, bore se za prestiž, ali uz sve uvažavanje suparničkih prednosti; „kompleks manje vrednosti” pozorišta vezivao se za svest o dominaciji fflmske tehnike i o svemoći fflmske kamere, dok su estetski dometi daleko starijeg pozorišta ambicioznijim fflmskim stvaraocima izgledali kao dalek i nedostižan cilj. Na neki način je bilo normalno što se fflm u početku obraćao pozorištu adaptirajući pozorišna dela. Ta faza „snimljenog” ih „fflmovanog pozorišta” nije išla u prilog stvaralačkom izrazu i osamostaljenju fflmske umetnosti јег su pozorišne predstave bukvalno i nekritički bile prenošene na fflmsku traku. Tu nije bilo mesta zasnivanju specifičnog fflmskog jezika, a rezultati su, dabome, bili poražavajući. „Uslovnosti pozorišne scene posmatrane su, neadekvatno, kao ona vrsta realnih objekata koje može da snimi filmska kamera, dok je pri tom dramski tekst tako snimljenog pozorišnog dela i dalje ostajao usmeren na specifično pozorišne uslovnosti. Tako nastalo ’fflmovano pozorište’ ostvarivalo je razultate koji su bili estetski heterogeni, često se svodeći na karikature umetničke vrste iz koje su istrgnuti, ali i umetničkc vrste u koju su, tako osakaćeni, veštački uklopljeni”. 1

Vidi: Dr Milan Ranković, Komparalivna estclika, Umetnička akademija u Beogradu, Beograd, 1973, str. 132-133.

138