RTV Teorija i praksa

i sveujedinjujud estetski činilac filma”. 3 Iz ovoga se da zaključiti đa ritam kao estetska komponenta ima veoma značajna komunikacijska svojstva, što potvrđuje stav o jedinstvu estetskih i socijalno-komunikacijskih elemenata u (filmskoj) umetnosti. Zato fllmski stvaraoci posvećuju veliku pažnju filmskoj montaži od koje najviše zavisi ritam i struktura filma. Dakle, očigledno je reč o dve bitno različite umetnosti koje katkad podsečaju jedna na drugu, ali koje su u stvaralačkom izrazu sasvim osobene. U njihovom distingviranju uputno je poči od „konkretne neposrednosti prisustva žive stvamosti” u pozorištu i „apstraktne neposrednosti prisustva žive stvamosti” u filmu. 4 Suštinu razlikovanja fllma i pozorišta veoma slikovito opisuje A. Bazen: - „Vreme pozorišne radnje nije očigledno vreme filma, a dramsko prvenstvo reči je pomereno u odnosu na onaj višak dramskog elementa koji kamera daje dekoru. Najzad, i najvažnije, izvesna izveštačenost, preterana transpozicija pozorišnog dekora nespojiva je sa urođenim realizmom filma. Molijerov tekst dobija svoj puni smisao samo u šumi od kulisa, a tako isto i igra glumaca. Svetlosti rampe nisu isto što i jesenje sunce. U krajnjoj liniji, scena sa naramcima može da se igra i pred zavesom, ali ona prestaje da postoji kada se igra pod drvetom”. 5 Konkretne razlike između pozorišta i filma upučuju ponajviše na njihov odnos prema prostoru i vremenu. Za razliku od dijalektičkog prožimanja prostora i vremena u filmu, gde oni samo zamenjuju mesta i gde ni u jednom trenutku nisu statični i razdvojeni, prostor je u pozorištu statičan, a vreme strogo sukcesivno i uvek sa jednosmernim kontinuitetom. Takav način upotrebe prostora i vremena predstavlja izvestan hendikep za pozorište koje nikada ne može postiči filmsku dinamiku niti pratiti tempo filmske radnje.

3 Dr Dušan Stojanović, Film kao prevazilazenje jezika, „Zavod za uđžbenike i nastavna sredstva”, Institut za film, Univerzitet umetnosti, Beograđ, 1984, str. 52.

4 Upor. Dr Milan Ranković, cit. delo, str. 124—125.

s Andre Bazen, Štaje film? (II), Institut za film, Beograđ, 1967, str. 47.

140