RTV Teorija i praksa

intervjuirani protagonist ili svjedok nekog događaja, ili pak kvalificirani stručnjak da o određenoj temi može dati svoje mišljenje. U intervjuu se sasvim neposredno za vrijeme pitanja i odgovora između novinara i sugovornika stvara psihološki, pa čak i emocionalni odnos. Ima mnogo podvrsti intervjua koje se razlikuju po načinu izvođenja. Neke od njih su; dogovoreni intervju, improvizirani intervju, portret-intervju, intervju-kozerija, intervju na prepad, iznuđeni intervju, intervju o dogadaju, inter/ju o osobi s drugom osobom, intervju o osobi s njom samom, namješten intervju... Kod intervjua način i smjer razgovaranja određuje novinar iako u pogledu kvantiteta mnogo manje u njemu govori od pitanog. U ovoj novinarskoj formi posebno je važna etičnost novinara koji ne smije povrijediti sugovornika. Također je važno da se za intervjua uvijek govori a nikad ne čita, niti pitanja niti odgovore. Značajno je za intervju da u normalnom, nedogovorenom slijedu pitanja i slušanju sugovornika, njegovih odgovora, neminovno dolazi i do potpitanja i vrlo korisnih, neplaniranih i zanimljivih improvizacija. Stoga su posebno vrijedni intervjui na radiju i televiziji koji se događaju uživo. Ne samo odgovori nego i ne-odgovori, pa i šutnja ili na televiziji neka gesta, stvaraju bitni sadržaj intervjua. 8) Razgovor je po težini i vrijednosti viša dijaloška forma od intervjua, iako se na njega naslanja i slično izvodi. Bitna mu je značajka da su oba sugovornika jednako vrijedna i jednako kompetentna đa razgovaraju i daju sudove o predraetu ili temi razgovora. To je razgovor ravnopravnih sugovornika, dok u intervjuu novinar samo pita (manje ili više vješto), a sugovomik odgovara na ta pitanja (također manje ili više spretno). Za uspjch oba ova novinarska oblika potreban je optimalan dijaloški spoj sudionika. Pravi razgovor je na žalost dosta rijetka forma na radiju i televiziji. q ) Polemika bi mogla biti, osobito na radiju i televiziji, možda najzanimljivija, najteža, najzahtjevnija i zbog svega toga i najzanimljivija forma razgovaranja. Taj način izražavanja, naravno, suprotnih stavova i mišljenja,

165