RTV Teorija i praksa

na što navodi i korijen te riječi koji u starogrčkom jeziku znači - rat, trebao bi u javnosti biti oštar spor dviju ličnosti koje o istoj stvari argumentiranim stavovima u civiliziranom i etičnom prepiranju nastoje postići pobjedu. Pobjedu svog stava, naravno, ne spuštajući nivo razgovaranja na nedolične argumente i ne idući nikako ad hominem već samo ad rem. Kako je teško sve to zajedno postići, u audiovizuelnim medijima gotovo i nema polemika u kojima bi istovremeno sudjelovala oba protivnika, Protagonisti polemike mogu biti novinar i sugovomik iz neke druge profesije, a mogu i oba sugovoraika koji se suprotstavljaju biti izvan novinarske profesije. I tada je to novinarska kategorija, јег se događa posredstvom medija radija ili televizije i jer nam otkriva novo što je uostalom postulat svih novinarskih formi uopće. Veoma je česta forma novinarske polemike (tamo gđe je ima više nego u nas) da između „ratnika" - polemičara postoji medijator-novinar - koji u stvari pazi na nivo razgovaranja i što neprimjetnije, kao prvi svjedok polemike, pokušava je dovesti do pristojnog završetka bez obzira na osobni stav i emocije i bez obzira na pobjednika. To su devet vrsti novinarskih dijaloga koje sara upoznao u praksi. Općenite oznake i značajke tih đijaioških novinarskih izražavanja, koje sam ovdje zapisao samo daju naslutiti dalju mogućnost teoretskog sagledavanja i još veću mogućnost praktičnog razvijanja tih sredstava općenja, koja stoje na raspolaganju novinaru i javnosti u cilju što savršenije komunikacije.

166