RTV Teorija i praksa

odlučili za neki sinopsis, a nekada, ako je u pitanju nezavisna produkcija, planiraju je sami koautori ili organizatori koji kasnije pronalaze reditelje. U svakom slučaju pripreme za emisiju najčešće prevazilaze vreme same proizvodnje i u njih se ulaže bar isto toliko napora i finansija koliko i u snimanje. Uostalom dobri istraživači će pronaći takav materijal koji zaslužuje da se snimi (nov, neobjavljen ili unikatan i iznenađujući), što će obeležiti i snimanje i montažu, a u slučaju korišćenja retkih tonskih snimaka i sinhronizaciju. Iz do sada rečenog proizlazi da su istraživači veoma snalažljivi Ijudi, uvek zainteresovani za dalje studiranje i učenje, planeri koji ne mogu da budu nerealne i neobuzdane fantaste kakvih se boje naši urednici, već su ukrštena vrsta inicijatora, organizatora i sakupljača podataka koje svaki autor sanja. Njihovo postojanje međutim podrazumeva i drugu pomenutu profesiju koja se odavno pojavila na nebu medijskog rada u zemljama gde se razvila raznovrsnost televizije, a to su TVprogrameri, sastavljačipredloga za koncepte programa i njihovu sadriinu. Ovi savetnici po mnogo čemu podsećaju na samostalne TV istraživače jer moraju da studiraju predmet svog programiranja i to iz mnogo uglova. To su, na primer, sastavljači filmskih programa koji bi idealno trebalo da budu filmolozi sa stažom u kulturnim ustanovama u kojima se direktno uči od prisutne publike, o ukusu i interesovanjima raznih doba i slojeva gledalaca tj. to su Ijudi koji poznaju dobar deo arhivskog fonda i zanimljivosti savremenih produkcija u svetu a koji imaju preko potrebnu medijsku maštu da od programa naprave temu od šireg značaja. Programer ne mora da bude urednik, jer na taj način može više da se kreće i sam pronalazi materijale. Specijalizovani TV programeri kao uostalom i oni koji rađe po ustanovama za savreraenu uraetnost, kinotekama, domovima kulture itd. su oni koji .insistiraju na potrebama i preferencijama auditorijuma" 9 .

9 Prvoslav S. Plavšić, n Nacrt načela programiranja međuodnosa pojedinih televizijskih programa", RTB, 1973. str. 5.

178