RTV Teorija i praksa

prirodnom toku stvari, možda bila naklonjenija od ovogodišnje. U vremenu brzog kolebanja umetničke volje, kakvo je naše, ovo pitanje može da ima određenog opravdanja. U kategoriji radiofonske muzike dostojno nas je predstavljalo i delo Arsenija Jovanovića Ostrvo umirućih magaraca, inače nagrađeno na Ohridu ove godine. To delo nije proizvelo tako snažan utisak kao KrajputaSi i Resavska pećina pre deceniju - deceniju i po, ali je potvrdilo visok standard beogradske muzičke radionice iz koje su potekla ostvarenja nekih ranijih pobednika festivala - Ivane Trišić, Vladana Radovanovića i, pre svih, samog Arsenija Jovanovića. Ove godine priznanje za najbolju emisiju u celini pripalo je finskom ostvarenju Mrtva priroda, a nagrada Đan Franko Zafrani dodeljena je francuskoj produkciji Spikeri. Kao opšti utisak, još jednom se potvrdilo da je radiofonska muzika jedina kategorija festivala kojom dominira duh eksperimenta i radikalne inovacije. To već nije slučaj sa televizijskom muzikom, gde problemi vizuelizacije prethodno komponovanih komada pretežu nad pokušajima da se kreativni potencijali usmere ka medijski autentičnom i originalnom istraživanju. Izvesna kriza ovog žanra osvedočena je činjenicom da nagrada ,Prix Italia' za televizijsku muziku ovoga puta nije dodeljena; specijalno priznanje Nagrada regije Kampanja pripalo je delu Plamen u nordijskoj noći koje je, po muzici Kristofa Vilibalda Gluka, ostvarila već dva ili tri puta nagrađivana švedska ekipa na čelu sa Inger Abi (Inger Aby). Toj ekipi sigumo je bilo najlepše, a prisutnim Jugoslovenima svakako najteže na konferenciji za štampu održanoj povodom završetka takmičenja u kategoriji televizijske muzike. Naime, rok-operetu Kreatori i kreature grupe beogradskih autora članovi žirija navodili su više puta kao primer pogrešnog izbora i lošeg kvaliteta, a pojedini realizatorski postupci ocenjeni su zastarelim bar petnaest-dvadeset godina. Pre svega drugog, očigledno je da niko u Televiziji Beograd i selekcionoj komisiji JRT nije vodio računa o

223