RTV Teorija i praksa

I. L: / gde ga srećete? S. S.: Pa... čuje ga čovek na koncertima, sećam se jednog koncerta, sećam se, bio je to koncert promenadne muzike i bili su to vrlo dobri koncerti za popularizaciju muzike, u Domu sindikata. I imam nešto ploča kod kuće. (Brams) I. I.: A da li smatrate da bi muzici, pazite, isključivo muzici nešto pomoglo ako bi se koristila isključivo kao ilustracija. Mislimpetputa kao ilustracija... da li bi onda šesti put postala nešto blisko. S. S.; Ja mislim da bi, ja mislim da bi. Kad ja muziku najčešće doživljavam, odnosno kad je doživljavam, tu mislim na simfonijsku muziku, koja ne treba da evocira pokret ili nešto drugo. Verovatno sam tu profesionalno deformisan, ali jajeuvek doživljavam kao prateću umetnost. Ona ostaje nedokučiva za mene sve dok je ne primim kroz nešto poznato, kroz slike koje će izazvati. I. I.; / jošpitate zašto smo uvredeni? S. S.: Pa zašto, to nije nova stvar koliko ja znam, Vagner je tako koristio svoju muziku. I. I.: Pazite, on je sam pisao tekst i sam crtao scenografiju i sam podigao sebi operu - on je ipak kompletan autor. S. S.: Jeste, kompletan autor, samo zašto bi... ja znam čitav niz primera - sad možda ne mogu konkretno da se setim, ali znam da sam vrlo često bio u situaciji da zapazim dobru muziku u predstavi ili filmu, koja po svom kvalitetu.. .ali kao prateća muzika. Da pomenem Vokija Kostića. On jejedan od najboljih kompozitora scenske muzike. Prvu muziku koju je komponovao za jednu novosadsku predstavu to je bilo übi bože, sećam se otišli smo zajedno da gledamo i samo se muzika čula, on je napisao toga ne znam ni ja koliko. I mislim daje on postao veliki umetnik baš zbog toga što je uspeo da podredi sebe nekim zadacima koje postavlja predstava. U tom aranžmanu muzika je u nekoj pomažućoj funkciji, nije u prevashodnoj funkciji.

239