RTV Teorija i praksa

zbivanjima u njemu daleko su od toga da mogu kvalifikovano da posluže bilo kome ko bi se usudio da ih pretoči u dokumentovani prikaz ili istoriju. Tako su se i ova dva ansambla našla pred potencijalnim biografom u lavirintu nepoznanica iz kojih je trebalo izvući autentične i verodostojne podatke. No, shodno svom karakteru, Darinka Simić-Mitrović postupila je kao što je to radila i u svim drugim situacijama kada se prihvatala nekog posla: čim je ušla u materiju i osetila njene vrednosti, upotrebila je sve svoje snage da ide do кгаја, da je potpuno savlada. U dilemi između monografije ili .izveštaja o peđesetogodišnjem radu' (kako je duhovito nazvala drugi deo svoga rada) ona se odlučila i za jedno i za drugo. I nije pogrešila. Prvi, monografski deo skinuo je velove sa velikog broja detalja iz naše kultume istorije koji bi se, verovatno, izgubili u senci zaborava, dok drugi deo snabdeven svim hronološkim podacima o nastupima ansambala do kojih je uspeia da dođe - pmža bogat izvor informacija za buduće prikaze i analize, dokumentarni materijal koji će možda kroz novih pedeset i više godina uštedeti veliki trud svakome ko bude odlučio da se ponovo posveti ovoj materiji. Vredi pročitati sa koliko übedljivosti Darinka Simić-Mitrović proživljava istorijski period između dva rata i period neposredno posle oslobođenja zemlje primoravajući nas da se i mi, čitajući njene redove, prenesemo u ta vremena i zajedno sa njom ih doživljavamo. Zanimljivo je, a to je i nju iznenadilo, koliko je više podafaka o tim vremenima ostalo dostupno radoznalim duhovima u odnosu na podatke o zbivanjima u neposrednoj prošlosti. Čitaoca će iznenaditi koliko je energije ona utrošila da podstakne sopstvenu memoriju i đa period u kome je bila živi svedok, pa i neposredan učesnik, osvetli sa istim hronološkim žarom kao što je to učinila sa ranijim vreraenima.

248