RTV Teorija i praksa

pokatkad se iz njegovog rukopisa pomalja i sarkastičan komentator gluposti, pretencioznosti i arogancije koja je neizbežni pratilac samodovoljnosti i nadobudnosti pisaca. Tada Radonjin kratko i jezgrovito ukazuje na promašaje, prigovara rcdakciji i zalaže se za temeljniji rad u pripremi programa. Sve to čini na minijatumom prostom, u okviru jedne ili dve kucane stranice, koliko mu je prostora obično stavljano na raspolaganje u dnevnom listu. Zbog toga se može govoriti o kritičarevoj sposobnosti da na minimalnom prostora ostvari celovitu ocenu umetničkog dela, od teksta radio-drame, ргеко rediteljskog i glumačkog učešća, do studiozne analize rada ton-majstora i snimatelja, što je za medij radija prvi uslov umetničkog izraza. Radonjić nije ocenjivao ukupnu repertoarsku orijentaciju dramskog programa Radio-Novog Sada; bavio se prosuđivanjem pojedinačnih ostvarenja, a samo pokatkad javljao se uopštenijim zaključivanjem. Prateći njegove kritike čitalac može konstatovati da je Redakcija dramskog programa na srpskohrvatskom jeziku u Radio-Novom Sadu sav svoj autoritet uložila u formiranje domaćeg, kućnog kmga pisaca i kada je reč o radio-drami i radio-igri za decu. Klasika, svetska i jugoslovenska, pa najzad i uslovno rečeno vojvođanska, u ovom programu skoro da i ne postoji. Podrška domaćim autorima dovela je do učestalog pojavljivanja jednog broja pisaca (Pavle Janković, Gavra Đaković, Miroslav Nastasijević, Petko Vojnić Purčar, Borislav Atanasković) čime je obezbeđen kontinuitet razvoja ovih pisaca uz istovremenu opasnost slabljenja kriterija, što je neminovna posledica forsiranja jedne estetike i jednog izraza. Program dmgih radio-stanica Miroslav Radonjić je pratio povremeno, već prema njihovoj pojavi na talasnoj dužini Radio-Novog Sada. Da je bilo prilike da, bar u određenom vremenskom razdoblju, prati celokupnu radio-dramsku produkciju na srpskohrvatskom jeziku, njegova ocena pražila bi uporednu sliku dometa i ostvarenja radio-dramskog stvaralaštva, čime bi se ovaj u kritici zapostavljen medij unekoliko doveo u ravnopravan položaj sa mlađom i atraktivnijom rođakom, televizijom.

252