RTV Teorija i praksa

Pomenimo činjenicu da su visoki dometi jugoslovenske radio-drame ostvareni na međunarodnim festivalima, da se bar dve radio-dramske škole ističu po svojim specifičnostima, beogradska po artificijelnosti jezika osobenih stvaralaca, i zagrebačka po jedinstvenom dokumentamom dramskom pristupu savremenim temama. Mogućna komparacija obavezala bi i samog kritičara na izoštravanje kriterija, kao i na izvesna produbljenija teorijska promišljanja. Međutim, i ovako ograničenog dometa upućenog samo na jednu osnovnu radio-stanicu, kritike Miroslava Radonjića izvršile su zadatak. Podržale su autentične stvaraoce, a besprizivno osudile promašaje. Njegova kritika je, dakle, arbitrama i analitička, najčešće zasnovana na dobrom poznavanju široke materije koju obuhvata dramski tekst i pisana baroknim jezikom koji često koristi arhaične ili poetske reči. Kada se čitalac navikne na ovakav Radonjićev jezik, kada usvoji neke njegove izraze (preboraviti umesto zaboraviti) uvažiće i njegov vrednosni sud. A to je izvan svake sumnje podrška kritičaru u njegovom poslu.

Radomir Putnik

253