RTV Teorija i praksa

5) kvalitet programiranja i kreativnosti, 6) poštovanje nacionalnih kultura. U svemu ovome jasno je da treba podržavati i održavati javne diskusije o televiziji, ponovili su. Mnogo pomenutog se slagalo sa onim što je Klod Žilijen (Julien) na početku rekao govoreći iz perspektive novinara. Zanjegaje „lažna komunikacija jednosmerna i zbog toga moramo dozvoliti da se gledaoci iskažu i preuzmu inicijative, naročito kada formirarao ono što zovemo modemom evropskom televizijom". Naglasio je da, paradoksalno, ono gde čitavo društvo ulaže i tvrdi da je bitno dostojanstvo čoveka, odnosno njegovo obrazovanje, to televizija istovremeno vulgarizuje, banalizuje i zaglupljuje svojim mračnjačkim formama. Za njega TV kanali kao i štampa mogu da budu preduzeća ali kultura i informacije ne smeju da se tretiraju kao roba. Jedini način da se spreči tendencija redukovanja kvaliteta ka mediokritetu, po njemu, je da gledaoci postanu svesui da kvalitet košta i da traže bolju televiziju koju će plaćati, odnosno koju će shvatati kao obavezu da se informišu i kao instrument kulture a ne infantilizacije. Na ovu pohvalu privatne inicijative i biznisa predstavnik francuskih udmženja je odgovorio da se i među njima svi slažu da je prekid sa državnom televizijom 1981. u Francuskoj bio veoma značajan za razvoj audiovizuelnog. Sve rečeno imalo je zatim kroz šest radionica drugog dana sastanka nmogo određeniju formu. Jer, ako se uzme u obzir da u Parizu sada već postoje i specijalizovane knjižare za oblast komunikacija (sa katalogom od sto strana koji je donesen i deljen besplatno na sastanku), specijalizovane biblioteke u kojima može da se konsultuje francuski pravni rečnik komunikacija, štampe i audiovizuelnog, 3 kao i semiološki rečnici, onda je članstvo svakako u mnogo čemu napredno i obavešteno. Takvo članstvo može da doprinese da u ovako kompleksnoj situaciji televizija zaista više ne bude fenomen na koji se gleda crno-belo (ali od čijih boja ne treba da se plašimo), može dakle da polemiše o cenzuri, o

з Dictionnaire juridigue, Solal & Galineau, Dalloz, Pariz, 1985.

138