RTV Teorija i praksa

nivou Evrope „protiv nasilja nad ženama na radu’’ pokazalo je koliko mediji reprodukuju ono što se svakodnevno događa na radnim mestima. Uostalom, zar nije prvi aspekt dovoljno prikazao gde žene treba da ostanu psihološki i materijalno što se tiče industrije informacija i kulture? Na ovom mestu moram da nagovestim svrhu ovog teksta. Sinteza svega onoga što se zbiva oko organizovanja gledalaca u Evropi može da bude komunikološka analiza procesa koji su u toku, u potrazi za izvesnim totalitetom vremena, mesta ili prostora, ličnosti i okolnosti, po definiciji Votson i Hil. 4 Slagala se ja ili ne sa ovom definicijom dalja zaključivanja bi mogla da naškode nečemu što je ipak u povoju. Zbog toga o samim dogovorima i daljim pređviđanjima akcija mogu da pišem tek pošto se one budu odvijale, a naročito na mestima kao što je naša zemlja u kojoj još nema nijedne grupe za pritisak ove vrste, niti literature usmerene prema auditoriju, gde se bogatstvo kritičke literature svakako ne preliva, kao što se ne neguju ni oblici kritičkog analitičkog pisanja o medijima. Radionica .Regionalnc i ruralne televizije" bavila se kao i radua grupa „Televizija za emigrante' pitanjima kako približiti direktnu demokratiju i taj »novi humanizam konzumerstva' 5 (koji shvaćen kritički ili ne, ipak postoji), stanovništvu koje ima još nekc vrlo bazične probleme (5 miliona nepismcnih u Francuskoj, 49% seljaka itd.). Dakle, za one koji ne pišu pisma jer ne umeju, ili koji telefoniraju i žele da se autononmo predstave na televiziji, postavlja se pitanje principa kvote ua emisijama koje ih se direktno tiču. Konstatovano je da za sada čak i geto emisije (multikultume) iako dobrodošle, prouzrokuju izvesnu ksenofobiju kod „opšteg gledaoca'. Međutim, kao što se vidi na primcru BBC koji je morao da imitira 4. kanal po ovom pitanju, tclefoni ipak rade.

4 James Watson & Anne Hill, Л diclionary of communication and media studies, Edvard Arnold, London 1984. з Jean Baudrillarđ, Le systeme des objels, Galimar 1968.

140