RTV Teorija i praksa

ravnopravne partnere. U tom članu (broj 17) napisano je i da predstavnici auditorija treba da obezbcde putem izbora reprezentovanje zahteva gledalaštva. Zbog toga auđitorij štite i stalni kontrolori i izveštači koji za verodostojnost komunikacija i komuniciranja odgovaraju auditoriju. Bilo da je reč o slobodi izbora programa ili o slobodi gledaoca, stalno se vraćarao na ono što profesor Plenković na primer kod nas sada naziva .insistiranjem na subjektalnoj poziciji građana" (u svim suvremenim demokracijama), 11 što je po meni isuviše jednostavno. Mediji nisu javne tribine i „proces svestrane rasprave svih sa svima i o svemu" (ibid), to je zaista teško zamisliti. Osim toga „najracionalnija rešenja" do sada niti su pronađena niti nas vode ka nekim određenim izlazima. Pre izgleda da predstoji duga borba u kojoj auditorij ima dostojanstveno i primarno mesto.*

*Tekst je u informacijskoj verziji čitan na RFI (Radio France Internationale) - redakcija srpskohrvatskog jezika, septembar 89

П Mario Plenković, Suvremena radio-televizijska retorika, Slvarnost, Zagreb, 1989.

145