RTV Teorija i praksa

Firdus Džinić

NOVI VIDEO-MEDIJI I PONAŠANJE TELEVIZIJSKE PUBLIKE

Naša је polazna pretpostavka da dve osnovne karakteristike novih video-medija - korelacija između sadržaja i kanala i diferencirana dostupnost tih kanala izazivaju stepen polarizacije publike kakav nikada nije postojao kod tradicionalnih formi televizije. Nezasit apetit publike za vlastito programiranje slobodnog vremena temelj je ekonomskog uspeha televizije i bitan element većine teorija o đruštvenom dejstvu medija. To je, istovremeno, glavni pokretač brzog razvoja onoga što danas nazivamo „novim video-medijima'. Kablovski sistemi velikih kapaciteta, kućni video-rikorderi i ostale manje raširene tehnologije traže svoj deo gledalačke pažnje izazivajući potencijalno značajne promene u obrascima ponašanja publike. I pored toga, mnoge populame i uticajne teorije međijskog dejstva na društvo su neosetljive na implikacije novih video-tehuologija. Osnovna tvrdnja ovih teorija je da televizija predstavlja uniforman sistem poraka, dostupan svima i gledan od svih pripadnika društva. Dok pretpostavka o jednostranom i nepromcnljivom obrascu izlaganja raože biti adekvatna za opisivanje iskustva publike sa „starim' video-medijima, ona jc svc više neodrživa u suočavanju sa novim tehnologijama. Prema tome, cilj koji sebi ovde postavljamo jeste da se doprinese rešavanju problema kako novi video-mediji

146