RTV Teorija i praksa

pozorja. A kao neizbrisiv trag pisaca za Veselo veče ostajali su mnogi likovi i tipovi, od „Trivuna i Mijajila", „Čika-Ргоке" i ,Rafajla-Rafa Maksića" do svih drugih prevejanaca, budalina, izrugivanih okorelih birokrata i skorojevića čije su kreature vrvele pred mikrofonima Vesele večeri i kojima su glumačka nadigravanja omogućila da se punih četrdeset godina oko njih i njihovih Ijudskih komedija ori i nadaleko razleže kikot i smeh. NEBOJŠA Svakidašnja vreva, čije smo čestice, buka i pomama tegoba i vaskolikih briga koje se na nas obmšavaju odasvud, često nas osujete u poimanju života kao pozornice na kojoj tako reći iz dana u dan, iz časa u čas komedije i tragedije čoveka i sveta uzajamno menjajući maske onespokojavaju i zbunjuju. Događaji se množe i sustižu, Ijudi dolaze i odlaze, a kada neko od njih ode stazom bez povratka, ako i saznamo za to, brzo i zaboravljamo, u neumitnim vrtlozima vremena koji nas nose, razuđuju, pa i obezglavljuju. Jedan od pokušaja da se makar i malo stane na put zaboravljanju - kada su posređi programi i emisije Radio-Beograda - bila je reportaža Milice Ostojić-Pušare pod naslovom Spomenik od zvuka, emitovana na talasima Drugog programa Radio-Beograda. Reč je o svojevrsnom radiofonskom spomenu na tragično preminulog vajara Nebojšu Mitrića koji je 23. avgusta 1989. neopozivom presudom samom sebi iznenadio i prenerazio i širu javnost i svoje najprisnije prijatelje. I upravo nekolicina tih i takvih Mitrićevih znanaca i znalaca okupila se pred reporterskim mikrofonom Milice Ostojić-Pušare da zajednički ostvare Spomenik od zvuka, radijsku reportažu, u stvari mali rekvijem. Delo retke osećajnosti, unmih rasuđivanja i tihe pošte. Steta je, možda, što autorka umesto da samo naniže imena i prezimena učesnika, na kraju emisije - nije slušaocima pomogla da oni neposrednije saznaju ko je od prisutnih sagovornika izrekao ovo ili ono slovo sećanja, ocene ili

31