RTV Teorija i praksa

predvodili Miodrag Radovanović-Mrgud, Miloš Žutić i Gorica Popović. Svi ti, a i drugi glasovi, u svakom pogledu prilagodili su se onoj prividno zaumnoj, tajanstvenoj, samonikloj, verodostojnoj zvučnoj freski Jamamotovog Povratka iz raja, koji nije uzalud a ni proizvoljno otpočeo rečima: - ~Da bi video svet u zrnu peska, a ne u nekom divljem cvetu, zadrži večnost u svojoj šaci a beskonačnost u jednome času...” OPOMENA Slušaoci svih programa Radio Beograda - a da se o saradnicima i onima koji stvaraju te programe i ne govori - dobro znaju da radio-stanica našeg glavnog grada ne raspolaže snimcima ne samo pojedinih dela naših kompozitora, nego su i mnogi periodi u istoriji srpske muzike, nažalost, samo mrtvo notno slovo na papiru. Da je tako poznato je svima koji slušaju emisije kao što su, na primer, Zvezdani časovi, Kod dva bela goluba i druge. A šta tek reći za emisije iz Dramskog programa i ostale, u kojima se nikako ne može bez mnogih kompozicija jednog Kornelija Stankovića, Aksentija Maksimovića, Davorina Jenka, Isidora Bajića, Josifa Marinkovića, Miloja Milojevića i ko zna koliko još naših muzičkih stvaralaca raznih epoha, čija dela i te kako treba da bruje na radio-talasima u raznim povodima i radiofonski oživljenim sećanjima. Radio Beograd ima nekoliko svojih stalnih izvođačkih grupa, od radio-hora do različitih orkestara. Stoga nije na odmet i pitanje, i opomena: krajnje je vreme da se u nekom posebnom, pomno osmišljenom poduhvatu udruženih snaga nekolicine muzičkih urednika i redaktora konačno srede i snime zaostavštine srpskih kompozitora u proteklih stotinu godina. Ko je ako ne prevashodno Radio Beograd to dužan da što je moguće рге učini?! Postupi li se tako, nebrojene radijske emisije koje vape za izvornim i funkcionalnim muzičkim celinama i ođlomcima, biće i sadržajnije, i upečatljivije, i vrednije.

19