RTV Teorija i praksa

terminologiji pristupa upotrebe i zadovoljstva: pitanje nije šta mediji rade Ijudima, nego šta Ijudi rade sa medijem (Blumler i Katz, 1974; Schramm i dr., 1961). „Teško” gledanje je konceptualizovano kao aktivan i prema cilju usmeren model medijske upotrebe. - Ova „aktivnost auditorija”, mora da se razume sa interpretativne tačke gledanja; društveni čin - i kao njegova posledica „teško” gledanje konceptualizovano je kao društvena tvorevina (v. Lull, 1980), a ne kao reakcija na eksterne stimuluse. „Teško’ gledanje rezultat je subjektivnih definicija određene situacije. Ta interpretativna paradigma podrazumeva da je koncept interpretacije, ili „pravljenja smisla” krucijalan za objašnjenje Ijudske društvene akcije (v. takođe Dervin, 1983). Poslednja pretpostavka u stvari nas vraća ka korenu interpretativne („kičme sociologije”) tradicije u društvenim istraživanjima i do jednog od osnivača moderne sociologije, Maksa Vebera (Мах Weber). Veber je položio osnovni temelj na kome su kasnije izgrađene istraživačke tradicije kao što su simbolički interakcionizam, etnometodologija i etnologija (koje su, izgleda, na nesreću, u novijim istraživačkim interpretativnim pristupima, često zaboravljene). U ovom radu podvučen je teorijski značaj tih starijih interpretativnih pristupa. Naročito su radovi Šica, Bergera i Lukmana (Schiitz, 1932, 1972: Schutz i Luckmann, 1979, 1984; Berger i Luckmann, 1970) privukli pažnju јег su elaborirali određeni rad iniciran od strane Vebera. U sledećem odeljku veoma ću kratko opisati neke ključne elemente tog pristupa. Interpretativnipristup Ijudskom društvenom činu U pokušaju tumačenja ludskog društvenog čina, kao što su simbolički interakcionizam (Mead, 1934; Thomas, 1928) i sociologija znanja, razvijena od strane Šica, Bergera i Lukmana, pretpostavlja se da je pojedinac neprestano uključen u proces „kreativnog mišljenja: „Svaki objekat, svaka situacija i svaki odnos sa drugim Ijudima i sa samim sobom daju osećaj da su

58