RTV Teorija i praksa

labava. Karakteristika ovog tipa saopštenja jeste taksativno nabrajanje pojedinačnih informacija što se neposredno ođražava i na sintaksičke odnose među rečenicama. Prosečna dužina rečenica, s obzirom na broj reči, u R tekstovima iznosi 14,2 a u TV 15,3 reči po jednoj rečenici. Poznat je podatak da u informativnim tekstovima koji se emituju preko R i TV, odnosno u tekstovima koji se percepiraju isključivo auditivnim putem, rečenica duža od 20 reči nije razumljiva za većinu gledalaca/slušalaca [Leksikon novinarstva, 1979], odnosno njena percepcija je znatno otežana. Analizirani tekstovi MI u tom pogledu zadovoljavaju. Stereotipnost jezika ogleda se u činjenici da se pojedini sintaksički obrasci stalno ponavljaju: temperatura će se kretati od ... do ..., temperatura će biti u manjem porastu, temperatura će biti u intervalu od ... do ..., naoblačenje će uslovitipojavu lokalnih pljuskova i grmljavina, prolazno će ojačati anticiklona, vetar u postepenom pojačanju itd. U vezi sa podatkom o broju glagola već smo napomenuli da je vrlo česta pojava ređukovanih rečenica, odnosno izostavljanje predikatskog konstituenta. U slučajevima kada se radi o istovetnom predikatu u dve susedne klauze, to je uobičajeni sintaksički postupak u srpskohrvatskom jeziku. No, u ovom tipu informativnog teksta uobičajena je pojava prostih sintaksičkih struktura bez predikatskog konstituenta (Sutra suvo i toplo). Pored redukovanih, u MI česte su i impersonalne rečenične konstrukcije (očekuje se, predvida se). Videli smo da se one pojavljuju i kod meteorologa i kod spikera. Ovo je opšta odlika informativnih tekstova, ali je ona u ovom tipu saopštenja, pogotovo kada ih saopštavaju meteorolozi, sasvim nepotrebna (v. Komunikaciona obeležja). SEMANTIČKO-STILISTIČKE KARAKTERISTIKE U ovom delu ukazaćemo na neke primere koje smo zabeležili u našem uzorku, a koji se, sa stanovišta semantičko-stilističke norme srpskohrvatskog jezika,

92