RTV Teorija i praksa

U leksičkom inventaru MI izdvajaju se tri osnovna leksička sloja; (1) tematska leksika, (2) geografska terminološka leksika, (3) meteorološka terminološka leksika. Prvi i drugi sloj čine opšta i specijalna leksika, ali je ovde odlika opšte leksike da se upotrebljava kao terminološka. I pored toga pojavljuje se ograničen broj leksema koje se vrlo često ponavljaju. Naročito je malo glagola. Na leksičko-sintagmatskom planu uočavaju se mnogobrojne ustaljene sintagme (imenske, glagolske, priloške) koje, u većini slučajeva, funkcionišu kao terminološke sintagme. Jezik MI odlikuje se i specifičnostima na planu sintaksičke organizacije teksta. Jednostavno sintaksičko povezivanje rečenica, njihova, često nepotrebna, impersonalizacija (barem u govoru meteorologa), kao i mnoštvo redukovanih sintaksičkih struktura. Izostavljanje predikatskog konstituenta je sintaksički postupak koji je ovde u funkciji rasterećenja teksta od nepotrebnog ponavljanja uvek istih glagolskih leksema ili kopule, i omogućuje da se saopšti samo srž informacije. Tema i osnovni cilj ovoga tipa informativne poruke uslovljavaju terminološku „opterećenost” teksta, ograničen repertoar leksema, naročito glagolskih, koje se često ponavljaju, kao i posebnu sintaksičku organizaciju rečenice i teksta. Sve ovo utiče da jezik MI bude relativno zatvoren i vrlo stereotipan. Za ovaj tip informativnog teksta karakteristična je česta priloška dcterminacija. I ova osobina proizlazi iz osnovnog cilja MI: saopštiti mesto, vreme, intenzitet i rasprostranjenost atmosferske pojave. Ali, budući da meteorolozi objektivno nisu uvek u mogućnosti da sve parametre tačno odrede, priloška determinacija u jeziku MI neđovoljno je precizna. Ta nepreciznost ogleda se u: (1) izboru onih leksema (priloga i ustaljenih sinlagmi s priloškom funkcijom) čija semantika uslovljava samo

95