RTV Teorija i praksa

zvuk postaje originalni znak i osim semantičkih valera ima svoje tonske zvukovne vrijednosti, koji djeluju neposredno na čovjekovo uho na do tada nezamisliv način Kad zvukpostaje semantički znak? U prvom redu očišćenje od suvišne naracije ili pripovjedanja, a s druge strane izdvajanjem od scenske dramatike. Sta je predmet semiotike zvuka ? Otvaranje novog fantazijskog svijeta koji se konstituiše na zvukovlju u kristalnoj čistoti po kojoj je, u velikom dijapazonu teatarskog izraza, na jednoj strani igra zvukova u radio-drami, a na drugoj igra pokreta u partituri. Drugim riječima, ako pantomimu doživljavamo začepljenih ušiju, onda radio-đramu doživljavamo zatvorenih očiju. Sta je predmet radio-drame danas? Mislim na najsuptilnije Ijudske intime, dakle na čistu poetičnost iskaza, a s druge strane na njegovu dokumentarnost, na tzv. fiktivnu reportažu. Ovdje mislim do koje mjere može ta fiktivna reportaža uzbuditi Ijude, pa da povjeruju u istinitost zvučnih senzacija. Dakle, predmet radio-drame jesu istinite zvučne senzacije. Monolog ili dijalog na radiju? Radio je monološki medij sam po sebi. Dijalog je na radiju samo razvedeni monolog. Drugim riječima, dijalog je samo dramatizirani monolog koji je uvjek negdje uslovno prisutan. Nemoguć je neposredni kontakt sa slušaocem. U radio-drami radi se o koncentrisanom zvučnom svjetlu. Radio-drama najbolje korespondira s pojedincem, jer su javne i masovne slušaonice neprimjerene mediju radija. Radio uvjek računa na pojedinca. Koje su osobenosti savremene radio-dramaturgije? Koncentracija na zvukovne kvalitete teksta je uticala i na modemu teatarsku dramaturgiju. Dakle, moderni teatar koji se oslobađa nasilja riječi i izražava sublimiranu govornu dramsku fakturu. Radio je oslobođen naslaga

126