RTV Teorija i praksa

Đorđe Đurđević

KOLOPLETI GOVORA I ZVUKA (V)

Ne jednom, i nikako ne od juče, mnoglsu me presretali pitanjem - a čine to i dalje - koje glasi: šta znači to biti „radio-kritičar”?! Ima li, naime, ikakve svrhe govorili i pisati o radiju i o rađijskim emisijama koje dođu, odu i ne vraćaju se više? Takođe, koja je vajda slušaocima da prate osvrte radio-kritičara ako emisiju na koju on ukazuje nisu slušali, a da li će slušati i njeno reprizno oglašavanje, ako do loga ikada dođe, i to je „тгка kapa”?! Ovakvih i sličnih pitanja ima tušta i tma. Odgovoriću ovom prilikom bar na jedno od njih. Kao što sam svojevremeno, u ovim Kolopletima govora i zvuka napomenuo, moji zapisi o emisijama u programima Radio Beograda kojima je cilj da mahom hroničarski prate uspone i pađove u delatnosti i u stvaralaštvu radijskih poslenika - prvenstveno znače nameru, volju i želju onoga ko ih ispisuje ili govori o njima, da ostavi makar i najmanji trag o činjenici da su pojedine emisije prcmijerno ili reprizno postojale u razmerama svog stvarnog trajanja na radio-talasima. U tom uverenju slede neke od zabeležaka o izvesnim emisijama u programima Radio Beograda, iz perioda januar - april 1991. godine. Ne trcba poscbno napominjati da sam opel usrcdsredio najveću pažnju na radio-dramu i na dokumentarno-informativne emisije,

57