RTV Teorija i praksa

као i na neke direktne radio-prenose koji ostaju u trajnijem sećanju. RAZNOVRSNOST I JEDNOLIČNOST Od kako pišem i govorim o radiju uopšte i o rađijskim programima posebno - a to je period koji je uveliko zašao u treću deceniju neprekidnog rada - takozvane praznične emisije uvek su privlačile moju najizuzctniju pažnju. Događalo se to i događa se, najverovatnije, stoga, što me u tim okolnostima progone i opsedaju dva podjednako izazovna, neizbežna pitanja. Naime, zašto ako je posredi dejstvo radija i televizije, na primer, u Beogradu - zašto praznični radijski programi deluju kao pomno pripremljena i komponovana celina u kojoj se maltene dosledno ostvaruje težnja da se poštuje i realizuje organizaciono spretno sproveden, reklo bi se, antologijski osmišljen poduhvat, dok u isti mah televizijski programi spomenutih prazničnih dana i noći ni izdaleka, a kamoli izbliza, nisu u istoj meri pregledni i sadržajni, nego su (osim časnih izuzetaka nekih revijalnih i ~šou”-emisija) u većini slučajeva skrpljen niz bajatih filmova i repriza mnoštva prazničnih numera iz drugih studija i centara, koje kao da se godinama već takmičc u tome čiji će izglcd, oblik i sadržaj neodoljivije biti i oslati u granicama puke osrednjosti i stvaralačke nemoći?! I ovom prilikom, na samom pragu 1991. godine, praznični programi Radio Beograda ne samo da su najvećim delom - bili u skladu sa atmosferom novogodišnjeg praznika i odgovarajućih žclja i potrcba nebrojenih slušalaca svih uzrasla, ncgo ni za trcnutak nisu zapostavili ni one (niukoliko malobrojne) privrženike radija kojima vcselost i razbibriga ni tada nisu baš neophodni. Naslojeći da desetine i dcsctinc prazničnih cmisija prevashodno budu dopadljivo jcdinjenjc muzike, govora, informacija i poukc, i ovaj novogodišnji praznični program svih pogona Radio Bcograda, lako mi sc, bar, čini, nijc izncvcrio pobudc i zamisli svojih

58