RTV Teorija i praksa

takmičenja, smetaju u praćenju, da su neke od njih vrlo neprivlačne i agresivne. Opštu ocenu dele i odrasli ispitanici, s tim što su sugestije raznovrsnije. Predlažu da se „sirovo i napadno” reklamiranje zameni rafinovanijim a efikasnim oblicima ekonomske propagande; posebno naglašavaju da se izvođenje muzike može i treba da učini još atraktivnijim kako bi se postigli bolji efekti u popularizovanju raznih žanrova. b) U vezi sa „pomirenjem” neophodno kritičkog odbira muzičkih sadržaja i zahteva da emisija bude zanimljiva - deca su većinom za što aktualnije muzičke hitove, a odrasli, takoreći jednodušno, traže ravnomerniju zastupljenost različitih vrsta muzike, različitih izvođača. U celini, naglašavaju potrebu za još pažljivijim odbirom muzičkih priloga (bilo kao neposrednog izvođenja ili kratkih spotova), jer je to kijučna dimenzija kvaliteta ovakvog muzičkog kviza. Odrasli, u celini gledano, imaju manje konkretnih predloga u vezi sa mogućim (novim) zanimljivim sadržajima, a i ponuđeni po maštovitosti zaostajuza dečjim. Predlozi odraslih kreću se poglavito oko raznovrsnosti i kvaliteta muzičkih sadržaja, dok dečji predlozi „grade” od Tobogana pravi muzičko-scenski televizijski „hepening”. Kroz intervjue se pokazalo da su odrasli spremniji da o Muzičkom toboganu prosuđuju, a deca - da pre svega emotivno reaguju. LITERATURA 1. W. Schramm, J. Lyle, E. Parker, Television in ihe Lives of our Children, Stanford University Press, 1961. 2. W. Schramm, ~What TV is doing to our Children”, in; L. Kirschner (ed.) Television, Readings in the Mass Media, Njujork, 1971. 3. K. Nordenstreng, S. Windhal, „Mass Communication as a Functional Alternalive”, in; Dennis McQuail, Mass Communication, London, 1971.

113