RTV Teorija i praksa

zvuk, njegovi odjeci, od toliko i toliko decibela, često što je jedva na pragu čujnosti, prelaze jedan drugi prag, metafizički prag ne, nema reči za ta nova, onostrana prostranstva, počinje jedno kretanje, putovanje, složenije od one malopređašnje naučno-fantastične fantazmagorije o padu kamena čiji se ođjek rasprostire sve do najdaljih područja 2iemljine atmosfere i dalje. Šifre fizičkog zvuka, potencijalno merljivog ovakvim ili onakvim instrumentima, tajanstveni sistemi živog bića kakvo je čovek u svojim velikim i neispitanim dubinama, prevode se u jedan sasvinrdrukčiji jezik, govor čiji su znaci poznati samo kao najgrublji oblik i najuprošćenije značenje, njihova je složenost nemerljiva rečima, neobuhvatljiva brojevima, decibelima, fonima, veberima. Moć Ijudske imaginacije, tajna na kojoj se zasniva postojanje umetnosti, slutnja Božanskog, duhovnog Beskraja. NEMI ZNACI GOVORA. Da li je sada stvarno tišina? Ljudski govor, sve zvučne komunikacije, sadrže pre svega tišinu. U životu podjednako kao i u mediju. Bez tišine nema govora, nema komunikacije. To je prostor koji reči i drugi zvuci tek delimično ispunjavaju. Trudim se, s naporom, da razaznam i imenujem retke zvuke koji jedva dopiru do mene, trudim se da ih, jedan po jedan, pronađem u prostoru u kome se ovog časa nalazim. Radio i tišina. Prilikom workshopa RP4” pri Austrijskom radiju u Beču, jedan momak, pesnik, Herr Pessl, nikako nije hteo da pristane na činjenicu da radio, na primer, ne neguje pauzu i tišinu onako kako se to čini u tradicionalnim umctnostima Dalekog istoka. „Како mogu Japanci?!”, protestovao je iskreno uzbuđen. Übrzo, to što sam pre jednog minuta nazvao tišinom postaje mnogoslojni zvučni tepih. Da nisam prisilio sebe da pažljivo osluškujem sve šlo se čuti može, i dalje bih verovao da pejzažom vlada „neopisiva” tišina.

120