RTV Teorija i praksa

Tvrdi se da je razmena programa popularnija od centralnih usluga, mada bi u Velikoj Britaniji centralni materijal mogao više da se koristi zato što programski budžeti ostaju isti i u vreme inflacije. Na regionalnom planu ovo se već dešava u večernjim člasovima i u nekim slučajevima van „udarnog” vremena. Ovo bi mogao da postane bitan vid razvoja do 2000. godine stvarajući povezan sistem koji će imati prednost da preuzima programe iz drugih krajeva ili čak zemalja, i prenosi ih lokalnim slušaocima ili obratno. RAZLIKA IZMEĐU DRŽAVNOG I KOMERCIJALNOG RADIJA Nesumnjivo je da se razlike između državnih i komercijalnih radio-sistema donekle gube. Pada u oči do koje su mere neki popularniji državni radio-programi usvojili pomalo frenetičan stil komercijalnog radija. BBC tvrdi da će razlika između te dve vrste programa postajati sve manja što se tiče imidža i načina vođenja, ali da će ostati u koncipiranju programa - da se pravi odbir vesti i da se neki tipovi pesama ne emituju. Programi će slično zvučati, ali će se razlikovati u pogledu uređivačkog standarda. WDR ima suprotno mišljenje. Oni tvrde da će razlika između te dve vrste programa formalno ostati nepromenjena, ali da državna ustanova mora da se odupre pritisku da prihvati sponzorstvo (koje važi za prihvatljivu alternativu reklamama). To upozorenje se ne odnosi na velike događaje, uglavnom u oblasti sporta, Pojava nezavisnih prođukcionih radio-kuća čiji se prihodi zasnivaju na sponzorstvu mogla bi da obezbedi kvalitetne programe i za državne kuće i za programe koji se izdržavaju od reklama. Ako se ne primeni selektivnost u prihvatanju ovih programa, sposobnost državnih kuća da ostvare cilj biće smanjena, jer bi time postali ranjivi oni delovi programa za koje se ne bi interesovao nijedan sponzor. Postoji, ipak, prostor za agresivan napredak marketinga kvalitetnih radio-programa, kako za kućnu, tako i za zabavu u kolima, kao i za druge radio-kuće u zemlji i inostranstvu.

11