RTV Teorija i praksa

da doživi „doterivanja” - kao što to želi naš novi ministar komunikacija - on treba da se prouči uz potpuno angažovanje i koncentraciju profesionalaca. Zar ne bi bilo bolje, pre nego što se upustimo u opasnu avanturu - jer postoji rizik da ona znači ukidanje slobode - da bdimo nad striktnom primenom ovog zakona o štampi? Ipak, nije greška novinara ukoliko se državni tužioci protive da ih gone i ako sudije odbiju da striktno primenjuju predviđene kazne. Što se efemernog karaktera audiovizuelnih informacija tiče, za sada nije moguće uspostavljanje efikasnog sistema borbe protiv televizijskih grešaka, suprotno štampikoja je, zbog pisanih tragova koji za njom ostaju, predmet brojnih procesa zbog kleveta. Štampa poseduje pravo na odgovor koji omogućava da se da reč osobama čija su prava ili čast napadnuti. Ova procedura izgleda da je još neprimenljiva u oblasti lelevizije. Najzad, dolazak elektronskih medija na tržište (telematični ili telefonski kiosci) završio se neuspehom koji se ogledao u širenju „sladunjavih poruka” zasnovanih na uzajamnosti i primamljivosti. I ovde je ćilj medija, informisanje, negde zalutao, jer je reč o „komunikaciji” u smislu razmene. Njihove oslonce prikriva kontrola profesionalaca i daje ih korisnicima kako bi zadovoljila njihove interese - ili, posebno njihov ukus. Da bi rehabilitovali ove nove medije profesionalci su definisali kodeks dobrog ponašanja i prilagodili su službe kako bi prvu dimenziju opet dali elektronskoj informaciji - telefonski dnevnici, informacije sa berze, meteorološki izvešlaji itd. Ovaj poslednji fenomen potvrđuje prethodne činjenice: što se više mediji udaljavaju - precizno u ime komunikacije - od svoje informativne misije, utoliko su brojniji napadi na eliku. I, zaključujući, slobodi šlampe ne preti se iz inoslranstva - ona je ugrožena u granicama Francuske. Još uvek je vreme da reagujemo ukoliko ne želimo da neumerenosl komunikacija übijc svaku deonlologiju. A to će se realizovali:

87