RTV Teorija i praksa

su stavljani u fioke. To se desilo skoro sa svim filmovima o černobiljskoj tragediji. I na kraju, treba da porazgovaramo o etici televizijske kritike. Јег, po mom mišljenju, naša današnja kritika je infantilna, kratkovida i razdražljiva. Naša kritika radi u režimu novinskih kompanija. Ako prekorevamo Nevrozova koji je uveo termin „naši” i „пе naši”, samim tim i naša kritika, na žalost, sledi isti princip, ne mareći za argumentaciju. U poslednje vreme u televizijskim emisijama ne vidimo razmišljanja o prirodi televizije, o njenoj duhovnoj i društvenoj ulozi, o njenim estetičkim mogućnostima. I, evo zbog čega nam nije dovoljan Vladimir Sapak i knjige koje je on napisao. Svi mi zajedno treba da pokušamo da nekako nadoknadimo propušteno. Dmitrij Dmitrijevič KRILOV, komentator studija „Eksperiment” NEOPHODAN JE KODEKS NOVINARSKE ČASTI U našem radu treba da imamo profesionalna pravila koja bi bila sastavni deo etičkog kodeksa novinara. Teško je prihvatiti izjave onih koji govore da ne treba ništa smišljati jer postoje opštedruštveni zakoni morala i etike i njih se treba pridržavali. Na kraju, to se samo po sebi razume jer, na primer, sistem Stanislavskog napravljen je, kao što se zna, ne za genija (oni su pojedinačni!), on je napravljen za desetine i stotine hiljada glumaca, manje ili više sposobnih, koji su se posvetili Njegovom Veličanstvu Pozorištu. Isti je slučaj sa etičkim kodeksom novinara. Možda Vladimiru Pozneru, kome je bog podario novinarski talenat, ovaj kodeks nije potreban. Ali takvih kao što je Pozner jako je malo u našem mnogoljudnom zanatu. Mi smo, novinari u Centralnoj televiziji, prava deca, deca u svom etičkom razvoju. Jedni su vaspitana deca, drugi zla, mada u manjini, a ima i one koja su zaostala u razvoju. Ali, svi smo mi, bez razlike na uzrast i položaj, ipak deca kojoj je

92