RTV Teorija i praksa

kadra za ovu vrstu poslova, koji bi imao dovoljno znanja i poslovnog iskustva da unapredi ovu delatnost i, s druge strane, opšteg lošeg materijalnog stanja privrede ovih zemalja i njene relativno slabe razvijenosti. Što se tiče stranih ulaganja ona su uspešna uglavnom u Mađarskoj. Zapadna preduzeća kao što su Robert Maksvel, Aksel Špringer (Axel Springer) i Rupert Mardok su investirali u dnevne listove i magazine. Strani investitori su pokušali da ulože sređstva i u radio-televiziju koju poseduje država ali, za sada, ovi napori nisu imali uspeha. Zakoni o stranim ulaganjima u ovoj oblasti još nisu doneti, a svim zemljama nedostaje koherentno ugovorno i svojinsko pravo koje čini suštinu tržišne ekonomije. Osim toga, u ovim zemljama ima dilema da li dozvoliti ulaganje stranog kapitala u radio-difuziju, pod kojim uslovima izdavati akcije, po kojoj ceni i u kom procentu. Zbog ove nerešene zakonske regulative u pojedinim zemljama, na primer u Mađarskoj, došlo je do prodaje medija u bescenje. Tako je Špringer kupio sedam mađarskih listova bez ijedne uložene forinte. Ova prodaja, bolje reći poklon, izazvala je snažan javni protest u Mađarskoj. Socijalistička partija objavila je moratorij na prodaju svih regionalnih listova i štamparija koje su bile njeno vlasništvo. Osnovana je parlamentarna komisija da ispita privatizaciju medija. U izveštaju komisije, štampanom krajem juna 1990. godine, tvrdi se da u mađarskoj štampi vlada pravna, politička, tehnička, profesionalna i etička kriza. Izdavači, vlasnici, urednici i zakonodavci nisu adekvatno reagovali na dezintegraciju državno-partijskog monopola. Strane korporacije sa velikim kapitalom i iskustvom, poput Maksvela, Mardoka i Špringera, profitirale su u ovoj situaciji, kao i neki drugi interesi kapitala. Komisija je zahtevala razradu jasnog koncepta privatizacije medija koji će u obzir uzeti, pre svega, egzistencijalne potrebe mađarske štampe (Promene u istočnoevropskoj štampi, 1990:28).

46