RTV Teorija i praksa

Bez sumnje, dozvola rada novih medija i reorganizacija rada starih bila je početak demokratskih promena u većini ovih zemalja i jasan raskid sa prošlošću. Međutim, liberalizacija medijskog sistema koja se odvijala negde brže, negde sporije, dovela je do napuštanja stare ideologije ali nije ukazala na to Šta će je zameniti. Tako je došlo do situacija da su mediji počeli da deluju u ideološkom vakuumu u kome nijedna ideja nije bila društveno priznata kao pozitivna ili poželjna, a to znači da su bile priznate sve. Na taj način su mediji u centralnim i istočnoevropskim zemljama prešli iz stanja ideološkog monizma u stanje ideološkog haosa. Još jedan problem za novonastale alternativne medije u ovim zemljama je pitanje ekonomske efikasnosti i rentabilnosti poslovanja. Dok se popularni alternativni dnevnici bore da prežive, raspravljaju se i donose novi zakoni o štampi; uvode se elementi tržišne ekonomije; sam medijski sistem se redefiniše, kao i njegova uloga u društvu i odnos prema državi. Izmenjena je i sama priroda novinarslva i opis profesije novinara koji više nije deklarativno propagandista u korist države (ali najčešće se stavlja u servilan odnos prema jednoj partiji, frakciji, novoj vladi, društvenoj grupi ili etničkom kolcktivitetu). Ovakav sistem nije sličan nijednom do sada postojećem informacionom sistemu na svetu, a posebno se razlikuje od onog na Zapadu, te se za njega može reći da je jedinstven. Posebno je potrebno naglasiti da je reč o sistemu u kome mediji imaju prvenstveno zastupničku, pa tck onda informativnu funkciju. Svaki medij u ovom sistemu zastupa ili neku paniju ili novu vlast ili neku etničku grupu. Nepristrasnih medija gotovo da nema. Ona glasila koja u ovim sistcmima opstaju zahvaljujući zapadnim investitorima imaju sopstvcn, spccifičan identitet. Ona zastupaju poglcd na svel koji odgovara zapadnoj poslovnoj praksi trudcći se, pri tom, da zadovolje i potrcbe lokalnog stanovništva.

51